agresija i prilagodba

još jedna u nizu promjena i prilagodbi kod naše djece.. užasavam se toga.. naša djeca s teškoćama su potpuno zapostavljena u ovom sustavu. mi se od ponedjeljka vraćamo u školu (dijete s autizmom) i bojim se kako će sve to krenuti.. kako sve češće pričamo o tome, primjećujem naznake agresije, frustracije… svaki savjet, pomoć, dobro bi došli… pozdrav

Opisani oblici ponašanja često se javljaju kod djece s teškoćama. Mogu biti uzrokovani nerazumijevanjem onoga što se događa zbog čega se javlja frustracija. Njima je važno da znaju što se događa i što će se dogoditi. Na poznate situacije reagiraju primjereno. No, nepoznate situacije mogu doživjeti kao prijeteće, ne snalaze se u njima i treba im duže vrijeme za prilagodbu. Za što lakšu prilagodbu na školu pričajte im o tome što će se događati, stavite im u raspored (ako i na koji način ga koristite). Tako da unaprijed znaju što će se dogoditi.
Izvor frustracije može biti i nemogućnost izražavanja. Npr. ako je dijete neverbalno i mora odraditi neki zadatak (npr.bojanje) koji ne želi, ne razumije što mora napraviti i ne vidi smisao u tome, odgurivat će predmete, okretati se i odbijati raditi. To jasno govori NE ŽELIM TO RADITI. No, učitelji, asistenti i dr. ga primire i ponovno mu ponude isti zadatak. Jedini način komunikacije koji djetetu preostaje je agresivno ponašanje. Na koji drugi način može reći/pokazati da ne želi to raditi? Izuzetno je važno imati funkcionalan sustav komunikacije kojim dijete može izraziti svoje potrebe,želje i dr.