fbpx

Život osoba sa stomom

Aktualno, Obiteljska medicina

Svake godine od tumora debelog crijeva u Hrvatskoj oboli oko 3000 osoba. Od toga oko 2000 umire. To su jako alarmantne brojke. Iako nije svima ugrađena stoma, jako veliki postotak ju ipak dobije. Tada započinje život pun problema.

Život osoba sa stomom je doslovno borba s predrasudama. Sve što je vezano za probavu, kod nas je još uvijek tabu tema.

Svake godine od tumora debelog crijeva u Hrvatskoj oboli oko 3000 osoba. Od toga oko 2000 osoba umire. To su jako alarmantne brojke. Iako nije svim oboljelim osobama ugrađena stoma, jako veliki postotak ju ipak dobije. Tada započinje život pun problema.

 

Jedan od prvih problema je prihvaćanje stome

Prihvaćanje stome je jedan od najvećih problema. Naime, osobe sa stomom misle da više nisu iste. Da imaju ugrađenu stomu, ne žele da sazna ni njihova šira obitelj, a pogotovo njihova okolina. To je upravo jedan od glavnih pokazatelja da niti oni sami još uvijek nisu prihvatili stomu. Kada ju prihvate kao svoju novu prijateljicu, puno toga krene na bolje. Ipak, nije sve tako jednostavno. Psihološku pomoć koja im je toliko potrebna ne dobiju ni oni sami pa ni njihova obitelj, a na žalost, tim su problemom pogođeni svi u njihovoj blizini.

Drugi problem je prisutnost straha od nečeg novog. Oboljela osoba dobije pomagala koje treba mijenjati. Boji se kako će to ići. Boji se dodirnuti svoju stomu.

Premalo edukacije prije izlaska iz bolnica stvara dodatan problem. Unazad godinu do dvije se nešto ipak mijenja nabolje. Konačno imamo educirane enterostomalne terapeute, ali opet ne svugdje, a par minuta edukacije prije odlaska kući na žalost nije dovoljno.

 

Problemi nastaju tek kada bolesnik dođe doma, a još nije ni svjestan što mu se dogodilo. Iako se u zadnje vrijeme radi na edukaciji sestara iz kućne njege, to je još uvijek jako malo.

 

Priča o problemima s pomagalima je malo duža. Pošto postoje tri vrste stome, kolo, ileo i uro stoma, problemi se razlikuju. Nekima treba više pomagala, a nekima manje. Već se godinama borimo s vjetrenjačama što se tiče pomagala. Ne nailazimo na podršku i razumijevanje institucija koji ih odobravaju. Pokušali smo i pokušavamo ih i dalje osvijestiti o našim potrebama, ali bez nekog većeg uspjeha.

Posebna priča je dolazak novih članova u Udrugu. Tijekom godine imamo više događanja na kojima pokušavamo upoznati naše sugrađane sa svime u vezi stome, no odaziv je još uvijek jako slab.

 

zena predavanje

 

Nije sramota priznati da netko ima tumor dojke, melanom ili neki drugi oblik maligne bolesti, ali bože sačuvaj da se zna da imate stomu.

 

Nemamo podršku struke. Sve dok oni ne budu stali iza nas, bit će kao i do sada

Ja sam u udruzi desetak godina. Svašta sam prošla i vidjela. Jako mi je žao što se to ne pomiče s mrtve točke. Dokle god ne uspijemo skinuti stigmu sa stome i osoba sa stomom, bit će tako. Većom edukacijom građana može se puno postići. Kada okolina shvati da smo mi isti oni ljudi kao i prije operacije, tek tada će se nešto promijeniti, a za to je potrebno samo malo dobre volje.

Potrebna je suradnja nas kao Udruge s liječnicima, sestrama, HZJZ, Gradskim uredima za zdravstvo, Županijskim odborima za zdravstvo, enterostomalnim terapeutima i Hrvatskom liječničkom komorom. Sve dok nemamo njihovu podršku i dok nas oni ne prepoznaju, nažalost ništa od napretka.

Problema ima još, međutim to nas kao udrugu neće spriječiti da se i dalje borimo svom snagom. Moram naglasiti da smo svi mi, predstavnici udruga, volonteri.

 

 

Foto: Pixabay, Pexels

 

 


Newsletter