fbpx

Zimzelena medvjetka

Ljekovito bilje

Zimzelena medvjetka je jestiva i ljekovita biljka koja je najviše poznata po svom blagotvornom djelovanju na mokraćni sustav. Savjeti o njezinoj primjeni su višestruko korisni.

Zimzelena medvjetka je vazdazelena drvenasta biljka iz porodice vrijesova (Ericaceae). Latinski naziv roda Arctostaphylos potječe od grčkih riječi arktos (medvjed) i staphyle (grozd). Poznata je i pod hrvatskim nazivom „medvjeđe grožđe“ zbog toga što su njezini plodovi bili hrana medvjedima. Raste u obliku zimzelenog grma. Korijenski sustav je površinski, ali dobro razgranat. Kora je crvenkastosmeđa, ljuskava, gola ili slabo dlakava. Grane su crvenosmeđe, polegnute ili malo uzdižuće, ali dobro razgranate i raširene. Kožasti listovi su jednostavni, jajastog oblika s cjelovitim rubom i debeli. Lice listova je tamnozelene boje, a naličje svjetlije s izraženom mrežastom nervaturom. Cvjetovi su dvospolni, zvonolikog oblika. Tri do dvanaest cvjetova je skupljeno u viseće grozdaste cvatove na vrhu grančica. Ocvijeće je dvostruko i sastavljeno od čaške i vjenčića. Vjenčić čine bijele ili svijetloružičaste latice do pet puta veće od čaške. Čaška je bijela, mala i peterodijelna. Plodnica tučka je podrasla. Prašnika ima deset i svi su zatvoreni unutar vjenčića. Plod je okrugla, crvena boba koja sadrži šest do osam bubrežastih koštica s jednom sjemenkom. Zimzelena medvjetka je jestiva i ljekovita biljka. Plodovi su jestivi i mogu se konzumirati sirovi, suhi ili termički obrađeni. U ljekovite svrhe se koriste mladi listovi. Na tržištu je dostupna u obliku „uvinog“ čaja.

Stanište

Zimzelena medvjetka raste na višim nadmorskim visinama, do 2000 metara. Najčešće je rasprostranjena u pojasu bukve i bora krivulja. Odgovaraju joj sunčana i blago sjenovita staništa.

Cvatnja i vrijeme branja

Zimzelena medvjetka cvate od ožujka do lipnja. Plodovi dozrijevaju u kolovozu i rujnu. Mladi listovi se beru u bilo koje doba godine. Koriste se svježi ili se suše na prozračnom i toplom mjestu.

Kemijski sastav zimzelene medvjetke

Listovi zimzelene medvjetke sadrže fenolske glikozide (arbutin i metilarbutin), tanine, flavonoid hiperozid, iridoide, triterpene (ursolična kiselina), alantoin, smolu, eterično ulje i voskove.

Ljekovita svojstva zimzelene medvjetke

  • Ima antiseptičko djelovanje na mokraćni sustav.
  • Koristi se u liječenju infekcija bubrega, mokraćnog mjehura i mokraćne cijevi.
zimzelena medvjetka biljka plod list
Foto: Pixabay

Korisni savjeti

Za djelovanje zimzelene medvjetke vrlo je bitno da urin nije kiseo. Tijekom uzimanja čaja preporučuje se uzimanje sode bikarbone koja smanjuje kiselost mokraće. Čaj se priprema tako da se osušeni listovi zdrobe na manje dijelove, preliju šalicom kipuće vode i ostave stajati desetak minuta. Pije se pet puta dnevno, a dva puta dnevno se uz čaj uzima i pola žličice sode bikarbone. Tijekom korištenja čaja i drugih preparata zimzelene medvjetke potrebno je izbjegavati tvari koje zakiseljuju mokraću (gaziranih pića, agruma, slatke hrane, vitamina C). Umjesto vitamina C, za jačanje imuniteta možete uzeti preparate crvene rudbekije (Echinacea purpurea).

Kada koristimo zimzelenu medvjetku, ne preporučuje se uzimanje preparata brusnice jer može doći do poništavanja djelovanja medvjetke.

Kod osoba s osjetljivim želucem, gastritisom i ulkusom želuca ili dvanaesnika umjesto zimzelene medvjetke preporučuje se korištenje preparata brusnice (Vaccinium vitis-idaea) ili obične borovnice (Vaccinium myrtillus).

Nuspojave

Zbog visokog sadržaja trijeslovine u osoba s osjetljivim želucem može nastupiti nadražaj želuca s mučninom i povraćanjem. Kod prekoračenja doza može doći do zatvora crijeva. Trudnice, dojilje i djeca mlađa od 12 godina ne bi smjeli uzimati listove medvjetke ili njihove pripravke zbog prisutnosti hidrokinona.    

Latinski naziv: Arctostaphylos uva-ursi L.

Porodica: Ericaceae

Foto: Flickr


Newsletter