fbpx

Utjecaj neuroznanosti na emocionalni razvoj djeteta

Dječji svijet

Dijete je već u dobi od oko 7 mjeseci sposobno razumjeti kako bi se trebalo osjećati u određenom trenutku, stoga je za pravilan emocionalan razvoj djeteta bitna okolina u kojoj živi.

Emocije su složena afektivna stanja posredovana mnogobrojnim neuronskim mrežama. Njihova obilježja u ranom razvoju djeteta posljednjih godina zaokupljaju sve veći interes znanstvenika iz područja neuroznanosti, biomedicine i bihevioralnih znanosti. Prema mišljenju znanstvenika, dijete je već u dobi od oko 7 mjeseci sposobno razumjeti kako bi se trebalo osjećati i ponašati s obzirom na situaciju u kojoj su nalazi. Sazrijevanjem prefrontalne moždane kore između 4. i 5. godine života dijete se može uživjeti u razmišljanje i shvatiti osjećaje drugih osoba. Ono postaje svjesno da trenutni osjećaji mogu biti izazvani razmišljanjem o prošlim događajima te da različite osobe mogu proživljavati različite emocije s obzirom na isti događaj. Emocionalni razvoj nije moguće izolirati jer ne možemo komunicirati ili misliti bez osjećaja, niti osjećati bez mišljenja. Stoga je za potpuno razumijevanje emocionalnog razvoja potrebno obratiti pažnju i na kognitivni i socijalni razvoj koji su blisko povezani s emocijama.

Emocije čitaju zrcalni neuroni

Danas je dobro poznato da su pojedine emocije urođene. Takve emocije kao što su strah, ljutnja, radost i tuga normalno se razviju do 6. mjeseca života djeteta, a nazivaju se primarnim emocijama. Postoje i sekundarne emocije za čiji su razvoj, prema brojnim znanstvenim istraživanjima, važni „zrcalni neuroni“ (mirror neurons). Sekundarne emocije su sram, krivnja, tjeskoba, bijes, agresivnost, prihvaćanje, kajanje, povjerenje, optimizam, pesimizam, ljubav i brojne druge, a sve se one mogu „čitati“ navedenim zrcalnim neuronima. Zrcalnim neuronima dijete može čitati i namjere drugih ljudi, a poremećaj njihove funkcije je povezan s nastankom psihosocijalnih smetnji kao što su nedostatak empatije i autistični poremećaj. Danas zrcalni neuroni igraju važnu ulogu u razumijevanju mnogih značajki kao što su imitacija, čitanje misli i empatija koja omogućava osjećanje emocija drugih ljudi.

dijete majka emocije

Kako poticati emocionalni razvoj djeteta?

Suvremena istraživanja u neuroznanosti pokazuju da mnoga rana iskustva zabilježena u mozgu mogu utjecati na sposobnost razvoja i regulacije emocija. Za razvoj te sposobnosti bitne su prve godine života, a veliku ulogu imaju roditelji koji stvaraju okolinu u kojoj dijete raste i iz koje prima podražaje. Za emocionalni razvoj, djetetu je potreban stalan tjelesni dodir i nježnost roditelja. Putem njih, ali i drugih razvijenih osjeta dijete uči i istražuje okolinu. Pri tome je izuzetno važno da dijete osjeti kako roditelji sudjeluju u onome što ga zaokuplja i da je njihova pažnja usmjerena na njegove doživljaje. U razvoju emocija važnu ulogu ima i igra koja kao intrinzično motivirana aktivnost pomaže djetetu u otkrivanju svijeta koji ga okružuje i kroz koji se socijalizira. Igra zbližava i jača emocionalnu komunikaciju, a time i razvija emocije. Igra djetetu može pomoći osjetiti da su mu roditelji emocionalno blizu i da su mu emocionalno dostupni.

U kojoj mjeri, u današnjem ubrzanom i stresnom načinu života, dijete dobiva svu potrebnu pažnju roditelja i ostalih bliskih osoba? O tome bismo mogli dugo razmišljati, no najbitnije je truditi se razvijati što zdraviji emocionalni odnos kroz njihovo zajedničko druženje jer oni predstavljaju ključni čimbenik njegovog emocionalnog razvoja. Hoće li tu ulogu na kraju obaviti na najbolji način ne ovisi samo o njima, nego i o brojnim zdravstvenim, socijalnim i obrazovnim čimbenicima.

 


Newsletter