fbpx

Utjecaj ekrana i virtualni autizam

Dječji svijet

Kada spoznamo blagodati mira dok dijete gleda crtić na televiziji ili mobitelu, praktički hipnotizirano plavom svjetlošću, nije se lako od toga oprostiti i postoji mogućnost da nam prijeđe u naviku. Zato je važno podsjetiti se štetnih utjecaja ekrana kada ih njima izlažemo u ranoj dobi.

Mala djeca znaju biti vrlo zahtjevna. Budimo iskreni, ima dana kada se čini da nećemo izdržati još jedno plakanje, još jedno vrištanje, još jedno pitanje ili još jedno „neću“. Nekada niti jedna odgojna metoda koju pokušamo ne pali. Ima dana kada bismo učinili sve za samo pet minuta mira. Zato, koliko god se to protivilo našim uvjerenjima i mantrama o kvalitetnom odgoju, ponekad posegnemo za tajnim oružjem, ekranima. I to je sasvim u redu. Ipak, kada spoznamo blagodati mira dok dijete gleda crtić na televiziji ili mobitelu, praktički hipnotizirano plavom svjetlošću, nije se lako od toga oprostiti i postoji mogućnost da nam prijeđe u naviku. Zato je važno podsjetiti se štetnih utjecaja ekrana kada ih njima izlažemo u ranoj dobi.

Problemu treba pristupiti ozbiljnije

Mnoga istraživanja su potvrdila da je pretjerano izlaganje ekranima male djece povezano s određenim negativnim zdravstvenim ishodima. Prije svega povezuje se sa smanjenim kognitivnim sposobnostima i sporijim razvojem jezika. Neuroznanstvenici su čak dokazali da dolazi do promjena u kemiji i anatomiji mozga. Unazad nekoliko godina, intenzivno se proučava i pojava nekih simptoma nalik poremećajima iz autističnog spektra. Primjerice, hiperaktivnost, kratak raspon pažnje i koncentracije te iritabilnost. Novu pojavu znanstvenici su nazvali „virtualni autizam“.

Dakle, neka su istraživanja pokazala da djeca koja su u dobi od 0-3 godine života bila izložena ekranima nekoliko sati dnevno mogu razviti simptome iz autističnog spektra. Zvuči zastrašujuće, zar ne? Ne treba se bojati ili misliti da će dijete razviti simptome autizma nakon 10 minuta izlaganja plavoj svjetlosti, ali cijelom problemu treba pristupiti ozbiljno. To se ne odnosi samo na roditelje, već i na odgajatelje, učitelje, djedove, bake, ali i nas stručnjake čija je glavna zadaća informirati i savjetovati.

ekrana

Važnost emocionalne inteligencije

Mediji i ekrani mogu biti dobar izvor informacija i zabave za djecu te čak i pridonijeti razvoju jezičnih sposobnosti. Ipak, razlika je u tome što u ranoj dobi razvoj jezika uvelike ovisi o kontekstu dobivenom izravno iz socijalnih interakcija. Dakle, djeca u virtualnom okruženju nisu aktivni sudionici komunikacije, razmišljanja i refleksije koju pruža dijalog s ljudima uživo. Oni su pasivni primatelji informacija i pri tome ne razvijaju neverbalnu komunikaciju i druge važne vještine poput emocionalne inteligencije.

Ukratko, emocionalna inteligencija je sposobnost prepoznavanja, izražavanja i samoregulacije vlastitih emocija, ali i prepoznavanje i razumijevanje emocija kod drugih ljudi.

Najvažnija riječ u ovoj definiciji je „sposobnost“. To znači da je emocionalna inteligencija nešto što možemo naučiti i vježbati. Ne samo djeca, već i mi, odrasli. U psihologiji, ovo je jedan od najistraživanijih pojmova. Pitate se zašto? Zato što se pokazala izuzetno važnom za uspjeh u životu. Neke studije čak ukazuju da je važnija od „obične“, kognitivne inteligencije koju volimo isticati popularnim kvocijentom. Zamislite da imate sposobnost riješiti najkompliciraniju matematičku jednadžbu, ali nemate sposobnost prepoznati ljutnju vašeg šefa! Zvuči nezgodno i moglo bi vam prouzročiti više problema u životu nego neriješena jednadžba. Ovo je samo jedan primjer od tisuće njih koji dokazuju korisnost emocionalne inteligencije u svakodnevnom životu, posebice u međuljudskim odnosima.

Možemo li djecu izolirati od ekrana?

Na kraju, nemoguće je djecu potpuno izolirati od ekrana i tehnologije. Živimo u 21. stoljeću. Međutim, moguće je kontrolirati i ograničiti njihovu uporabu. Koliko god da je ponekad teško, pokušajte ne izlagati dijete plavoj svjetlosti do treće godine života. U tom razdoblju se odvijaju najvažniji razvojni procesi. Kasnije, postupno uvodite crtiće ili sadržaj koji smatrate primjerenim uz jasno postavljene granice i primjerenu duljinu gledanja. I sve će biti u redu.

Pročitajte i ovo:

Kako se igraju majmuni, a kako djeca?

Dozvoljavate li djetetu da skače po krevetu?

Samopoštovanje. Jedna zeznuta stvar.

Rizična ponašanja mladih

Zašto je traženje pomoći još uvijek tabu tema?

Koronavirus ne smije postati tabu tema u obitelji

Foto: Pexels


Newsletter