Ususret Međunarodnom danu epilepsije i Nacionalnom danu oboljelih od epilepsije

Ususret Međunarodnom danu epilepsije i Nacionalnom danu oboljelih od epilepsije

Epilepsija je jedan od najčešćih neuroloških poremećaja s pojavnošću u oko 1% populacije te se procjenjuje da u svijetu epilepsiju ima oko 50 milijuna, u Europi oko šest milijuna te u Hrvatskoj oko 40000 osoba.

Epilepsija je poremećaj mozga karakteriziran trajnom predispozicijom mozga za izazivanje epileptičkih napadaja pri čemu uzroci mogu biti brojni poremećaji središnjeg živčanog sustava (prirođeni poremećaji razvoja, moždani udari, infekcije, tumori, bolesti krvnih žila, degenerativne bolesti, metabolički poremećaji – poremećaji izmjene tvari, ozljede, intoksikacije alkoholom i/ili drogama itd.). Isto tako, značajan broj epilepsija je genetski uzrokovan (s nasljednom osnovom) kao i nepoznatog uzroka (uslijed skrivenog, nevidljivog oštećenja). Ovisno o uzrocima, epilepsije dijelimo na genetske, strukturalne, metaboličke, imunološki posredovane, uzrokovane infekcijama središnjeg živčanog sustava i nepoznatog uzroka. Pri tome, stanice moždane kore iz različitih razloga postaju pretjerano podražljive i reagiraju sinkronim izbijanjima električnih impulsa što se klinički očituje kao epileptički napadaj. Prema tome, epileptički napadaj je vidljiva prolazna pojava znakova i/ili simptoma uslijed takve abnormalne aktivnosti moždanih stanica, a simptomi ovise o tome na kojem se mjestu u mozgu poremećaj javlja.

Među najčešćim vrstama epileptičkih napadaja su:

  1. generalizirani toničko-klonički napadaji (ranije poznati kao „grand mal“ ili „veliki napadaji“). Takvi napadaji predstavljaju najdramatičniji i klinički najteži oblik: bolesnik često padne na tlo, bez upozorenja, katkad s vriskom, disanje prestaje, bolesnik poplavi, ruke i noge se trzaju, često se ugrize za jezik, vidljiva je krvava pjena na ustima, pomokri se. Većina osoba nakon napadaja bude smetena ili pak utone u dubok san, na kraće ili duže vrijeme. Nakon buđenja se osobe ne sjećaju što se dogodilo, često su umorne, mogu imati glavobolju i bolove u mišićima. Većina napadaja ne traje duže od jedne do dvije minute.
  2. fokalni/žarišni napadaji (ranije poznati kao parcijalni). Ovi nazivi upućuju na to da epileptički poremećaj obuhvaća samo jedan dio kore mozga te ovisno o tome su simptomi vrlo različiti. Npr. ako je epileptički poremećaj lokaliziran u dijelu mozga koji upravlja pokretima ruke, osoba će imati nehotične mišićne trzajeve u ruci, a ako se radi o poremećaju dijela mozga koji je važan za govorne funkcije, osoba će imati prolazni poremećaj govora. Ovi napadaji mogu se javljati pri punoj svijesti, no često su praćeni većim ili manjim poremećajem svijesti. Primjer takvog napadaja je napadaj podrijetla iz sljepoočnog režnja kod kojeg se javlja predosjećaj za napadaj koji nazivamo aura, a najčešće se prezentira (u 90% bolesnika) s osjećajem nelagode u želucu koji se širi kranijalno (tzv. epigastrična aura), no isto tako mogu se pojaviti vidne iluzije i/ili halucinacije, njušne i okusne senzacije te nagli napadaji straha. Nakon toga bolesnik ulazi u poremećaj svijesti (ranije zvan temporalni pseudoapsans) tijekom kojeg djeluje smeteno, zbunjeno, ne odgovara na postavljena pitanja, nije svjestan sebe niti okoline oko sebe, također tijekom tog perioda mogu se primijetiti automatizmi – nevoljne kretnje tipa mljackanja ustima, žvakanja, kretnje rukama po odjeći (dobiva se dojam kao da bolesnik želi zakopčati gumbe na košulji, itd.). Po oporavku svijesti bolesnik je kraće vrijeme smeten, može se javiti glavobolja, a takav napadaj može trajati nekoliko minuta.
  3. fokalni/žarišni napadaji s prelaskom u bilateralne toničko-kloničke napadaje. To su napadaji koji počinju kao fokalni/žarišni, a zatim poprimaju značajke generaliziranih toničko-kloničkih napadaja.
  4. apsansi (generalizirani nemotorički napadaji). Najčešće se javljaju u dječjoj dobi, a očituju se kratkotrajnim prekidom dotadašnje aktivnosti, zagledavanjem u neki predmet i kratkotrajnom odsutnošću. Ovakvi napadaji obično traju kratko, 10 do 15-tak sekundi ili kraće, pritom dijete ne pada no katkad se može dogoditi da ispusti predmet koji drži u ruci. Tijekom napadaja može se primijetiti žmirkanje. Nakon prestanka napadaja dijete nastavlja s prethodnom aktivnošću, nije iscrpljeno i ničeg se ne sjeća.
  5. miokloni napadaji koji se vide kao jedan ili nekoliko brzih mišićnih trzajeva u jednom ili više mišića.

Epileptički status znači iznimno dugo trajanje epileptičkog napadaja ili dugo trajanje učestalih kratkih napadaja. Ako se ubrzo ne prekine, može dovesti do oštećenja mozga, a može ugroziti i život zbog čega je potrebna hitna liječnička pomoć.

Usprkos dobroj kontroli napadaja uslijed suvremenih mogućnosti liječenja kao i dobroj prognozi bolesti, osobe s epilepsijom su u općoj populaciji vrlo često stigmatizirane i izložene diskriminaciji te mnoge osobe imaju pogrešno mišljenje da je epilepsija duševna i zarazna bolest. Upravo suprotno, važno je naglasiti da većina osoba s epilepsijom vodi normalan život baš kao i sve druge osobe što znači da idu u školu, studiraju, zapošljavaju se, sklapaju brakove, imaju djecu, bave se sportom, smiju voziti automobile itd. Danas znamo da su postojeće predrasude posljedica neznanja i nepoznavanja bolesti te su ovi problemi prepoznati od strane velikih svjetskih organizacija i u tu se svrhu u svijetu obilježavaju posebni dani.

Dani koji su posebno važni za iskazivanje podrške osobama s epilepsijom kao i za podizanje razine svjesnosti o epilepsiji su:

  • Međunarodni dan epilepsije (eng. International Epilepsy Day) koji se održava drugog ponedjeljka u veljači – ove godine 12. veljače
  • Nacionalni dan oboljelih od epilepsije koji se u Hrvatskoj održava 14. veljače
  • Ljubičasti dan (eng. Purple Day)  koji se obilježava 26. ožujka

Ovi dani se u Hrvatskoj obilježavaju u organizaciji Hrvatske udruge za epilepsiju, Hrvatske lige protiv epilepsije, Referentnog centra Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske za epilepsiju, Referentnog centra Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske za preoperativnu obradu bolesnika s epilepsijom, Hrvatskog društva za EEG i kliničku neurofiziologiju HLZ te Odjela za dječju neurologiju Klinike za pedijatriju KBC Sestre milosrdnice.

Prvo zajedničko obilježavanje Međunarodnog dana epilepsije i Nacionalnog dana oboljelih od epilepsije će se održati u ponedjeljak 12. veljače 2018.g. u prostorima Tribine Grada Zagreba – Kaptol 27, s početkom u 13.00 sati, dok je već sada tradicionalna biciklijada “Bicikliraj za epilepsiju!” predviđena za 25. ožujka 2018.g. Pozivamo sve da nam se pridruže jer “Širenjem znanja o epilepsiji, rušimo predrasude!”