fbpx

Terapijsko jahanje – drugačiji oblik tretmana autizma

Zdravlje djece

Iako se zna da na javljanje autizma utječe genetska osnova, još uvijek nije dovoljno razjašnjeno zašto i na koji način dolazi do ovog poremećaja. U tretmanu djece s autizmom se mogu koristiti bihevioralna terapija, psihoterapija, glazbena, likovna terapija, kineziterapija i mnogi drugi pristupi. Jedan takav pristup, koji je sve više zastupljen, predstavlja i terapijsko jahanje.

Terapijsko jahanje može djetetu s autizmom značajno smanjiti simptome autizma i pružiti mnoge koristi.

Što je autizam?

Poremećaji autističnog spektra podrazumijevaju neurorazvojne poremećaje za koje je karakterističan deficit u razvoju komunikacije i socijalnih vještina te prisutnost repetitivnih (ponavljajućih) i restriktivnih obrazaca ponašanja. U ove poremećaje se ubraja i autizam. Takva djeca imaju poseban emocionalni i senzorni doživljaj svoje okoline.

Simptomi autizma se uočavaju između druge i treće godine djetetova života pri čemu se u tom razdoblju autizam i dijagnosticira, no ponekad određene simptome roditelji mogu uočiti i ranije.

Neke od značajki koje su uočljive kod djeteta su:

  • poteškoće u verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji, abnormalnost ili potpuni nedostatak facijalne ekspresije (izraza lica)
  • poteškoće s pažnjom i koncentracijom
  • poremećaj motorike s naglašenim teškoćama u kontroli kretanja i smanjenom sposobnosti održavanja ravnoteže
  • poteškoće pri zadržavanju kontakta očima
  • poteškoće prilagođavanja ponašanja različitim socijalnim kontekstima (poteškoće u imaginativnim igrama i stvaranju prijateljstava)
  • inzistiranje nejednoličnosti (potreba da se uvijek ide istim putem, jede ista hrana)
  • hiper ili hipoosjetljivost na senzorne podražaje (negativna reakcija na određene zvukove i sl.)
  • repetitivna ponašanja poput opsesivnog pljeskanja rukama, ponavljanja riječi, redanja igračaka po nekoj osnovi i drugo.

Terapijsko jahanje kao tretman autizma

Iako se zna da na javljanje autizma utječe genetska osnova, još uvijek nije dovoljno razjašnjeno zašto i na koji način dolazi do ovog poremećaja. U tretmanu, odnosno rehabilitaciji djece s autizmom se mogu koristiti bihevioralna terapija (uz potkrepljivanja i korekcije se može utjecati na agresivno ponašanje, stereotipno ponašanje), psihoterapija, glazbena, likovna terapija, kineziterapija (terapija pokretima) i mnogi drugi pristupi. Jedan takav pristup, koji je sve više zastupljen, predstavlja i terapijsko jahanje.

Postoje dva pristupa – terapijsko jahanje i hipoterapija koja predstavlja fizioterapijsku terapiju u kojoj sudjeluju djeca, odrasli i konji te koja uključuje trodimenzionalne pokrete koji su unaprijed osmišljeni. Za svako dijete se kreiraju individualizirani programi s točno određenim ciljevima i aktivnostima gdje je cilj usmjeren prema razvoju novih vještina djeteta.

Terapijsko jahanje može djeci s autizmom pružiti priliku za unaprjeđenje kognitivnih i jezičnih vještina te motornih i socijalnih vještina. Provodi ga trenirani terapeut koji u te svrhe koristi kretnje konja.

Roditelji autističnog djeteta znaju kako je takvom djetetu teško uspostaviti kontakt očima, izraziti kako se osjeća ili izraziti sebe i svoje misli okolini. Zbog toga su umjesto u verbalnu komunikaciju, autistična djeca u terapijskom jahanju uključena prvenstveno u fizičku komunikaciju s konjima.

Navode se neki od pozitivnih utjecaja terapijskog jahanja:

  • zadržavanje pažnje na duže vremenske periode
  • razvijanje spretnosti i motorike
  • učenje prostornih odnosa (lijevo i desno)
  • razvijanje govora, slušanja, gledanja i pamćenja
  • razvoj samopouzdanja, samokontrole i kontrole straha
  • opuštanje mišića
  • vježbanje koncentracije i strpljenja

Fizičke i motorne prednosti jahanja

Terapeut pomaže djetetu jahati konja u različitim pozicijama (sjedeći ili ležeći, naprijed, natrag, na stranu). Konj pokreće dijete u raznim smjerovima, naginjanjem i pomicanjem jahača, pri čemu se vježba ravnoteža tijela. Održavanje ravnoteže i sjedenje na konju zahtjeva kompleksnu kombinaciju motornih vještina, stoga terapijsko jahanje može pomoći djetetu pri unapređenju mišića i fleksibilnosti. Konj svojim kretnjama i ritmom prenosi podražaje na tijelo jahača te aktivira njegove mišiće. Dijete tijekom jahanja mora održati ravnotežu kako bi ostalo sjediti na sedlu pri čemu se uz pomoć terapeuta unapređuje gruba i fina motorika. Također, kontrola uzda zahtijeva koordinaciju između lijeve i desne strane tijela.

dijete konj jahanje koordinacija motorika ravnoteza terapija autizam tjelovjezba aktivnost
Foto: Pexels

Senzorne prednosti

Nekoj djeci s autizmom nedostaje osjećaj procjene da li prejako ili slabo dodiruju stvari, stoga ponekad mogu imati poteškoća pri igranju sa životinjama. No, tijekom terapeutskog jahanja i pri kontaktu s treniranim i mirnim konjem, djeci se pruža snažan senzorni angažman. Dodir konjske dlake, grive i repa stimulira osjetilo dodira. Autistične osobe imaju poteškoća s integracijom svojih osjetila i razumijevanjem u kojem su odnosu njihova tijela i okolina, stoga terapijsko jahanje može poboljšati taj osjećaj. U tretmanu se često ne koristi sedlo upravo zato da bi dijete razumjelo odnos vlastitog tijela u odnosu na konja.

Kognitivne i komunikacijske vještine

U susretu s konjem, djeca mogu doživjeti i pozitivno potkrepljenje u vidu osjećaja ponosa kada konj reagira na njihove upute. Budući da ne postoji verbalni aspekt između konja i osobe, autistična djeca uče pročitati neverbalne znakove što je takvoj djeci posebno teško. Ona također kroz jahanje mogu naučiti kontrolirati svoj ton glasa. Uzbuđenje zbog jahanja može potaknuti komunikaciju djeteta s terapeutom. Također, terapeut može upitati dijete hoće li slijediti jednostavne upute poput „okreni se, daj mi pet“, kao i da dijete samo daje upute konju (kreni, stani).

Postoje još mnoge druge prednosti i utjecaji terapijskog jahanja kao jednog od tretmana autizma. No, u suštini, terapijsko jahanje pruža autističnoj djeci osjećaj sebe, svoga tijela i povećani kontakt i interakciju s okolinom. Povećava im se samopouzdanje te osjećaj sposobnosti kroz učenje kako raditi i komunicirati s konjem. Tako djeca u tretmanu brzo oblikuju veze i odnose s konjem, a ovo se ponašanje proširuje na učitelje, terapeute i članove obitelji što je posebno teško za djecu s autizmom.

Jedno od najvećih postignuća ovog tretmana je užitak koji djeca osjećaju jer ona niti ne shvaćaju da sudjeluju u terapeutskoj aktivnosti.

Literatura:
1. Bass, M. M.,Duchowny, C. A. i Llabre, M.M. (2009). The effect of therapeutic horsebackriding on social functioning in children with autism. J Autism Dev Disord.,  39(9):1261-7. 
2. Buljubašić-Kuzmanović,V. (2017). Utjecaj terapijskog jahanja na socijalni razvoj djece s teškoćama urazvoju. Školski vjesnik: časopis zapedagogijsku teoriju i praksu. 66(2); 255-269.
3. Cepanec, M. (2015). Rana dijagnostika poremećajaiz autističnog spektra – teorija, istraživanja i praksa. Klinička psihologija, 8(2); 203-224.
4. Gabriels,R. L., Pan, Z., Dechant, B., Agnew, J.A., Brim, N. i Mesibov, G. (2015). Randomized Controlled Trialof Therapeutic Horseback Riding in Children and Adolescents With AutismSpectrum Disorder. J Am AcadChild Adolesc Psychiatry. 54(7):541-9. doi: 10.1016/j.jaac.2015.04.007.

Foto: Pexels


Newsletter