fbpx

Terapija antipsihotikom i maligni neuroleptički sindrom

Obiteljska medicina

Iako su antipsihotici vrlo učinkoviti u liječenju psihotičnih bolesti, liječenje se treba provoditi pod strogim nadzorom liječnika. Antipsihotici, osobito antagonisti dopaminskih receptora, mogu izazvati razne neželjene učinke. Jedna od njih je maligni neuroleptički sindrom, rijetka, ali za život opasna komplikacija antipsihotičke terapije.

Antipsihotici predstavljaju skupinu lijekova za uklanjanje ili ublažavanje simptoma psihotičnih poremećaja poput iluzija, halucinacija, patološke agresivnosti, manije te paranoidnih ili sumanutih misli. Zbog svojih farmakoloških svojstava, korisni su za cijeli niz bolesti u psihijatriji. Njihova primjena danas nije ograničena samo na psihotične poremećaje poput shizofrenije, već se primjenjuju i šire, primjerice za liječenje depresivnog poremećaja ili bipolarnog afektivnog poremećaja. Iako su antipsihotici vrlo učinkoviti u liječenju takvih bolesti, liječenje se treba provoditi pod strogim nadzorom liječnika. Antipsihotici, osobito antagonisti dopaminskih receptora, mogu izazvati razne neželjene učinke. Jedna od njih je maligni neuroleptički sindrom, rijetka, ali za život opasna komplikacija antipsihotičke terapije.

Što je maligni neuroleptički sindrom?

Maligni neuroleptički sindrom je akutni poremećaj termoregulacije i neuromotorne kontrole. Sindrom se stoga manifestira specifičnim simptomima:

  • vrućica i pojačano znojenje
  • tromost, mišićna ukočenost, spazam mišića vrata, grla i mišića oka ili spazmi mišića cijelog tijela
  • otežano gutanje, prestanak govora, inkontinencija, obilno izlučivanje sline
  • poremećaj autonomnog sustava u obliku ubrzanog pulsa i disanja, čestih promjena vrijednosti krvnog tlaka, hipertenzije i kardijalne aritmije
  • promjena stanja svijesti od stupora do kome

Vrijeme kada se ovi simptomi mogu pojaviti, varira. Iako to najčešće bude u prvim tjednima terapije ili nakon povišenja doze antipsihotika, maligni neuroleptički sindrom može nastati bilo kada tijekom liječenja.

  • teška klinička slika s aritmijom, kardiovaskularnim kolapsom, respiratornom insuficijencijom, tromboembolijom, aspiracijskom pneumonijom i akutnim zatajenjem bubrega znatno povećava rizik od smrtnog ishoda bolesti
mrsa

Maligni neuroleptički sindrom se obično proučava kao jedna od ozbiljnih nuspojava terapije antipsihoticima. Uzročnici su najčešće klasični antipsihotici poput haloperidoloma ili klorpromazina koji se koriste u liječenju shizofrenije. Međutim, ovo nije pravilo jer bolest može potaknuti bilo koji antipsihotik. Zbog pojave simptoma koji ugrožavaju život, stručnjaci ga svrstavaju među hitna stanja u psihijatriji.

Pravila liječenja neuroleptičkog sindroma

Pravila liječenja su vrlo jednostavna – što brže hospitalizirati bolesnika i prekinuti terapiju antipsihotičkog lijeka za kojeg se pretpostavlja da je uzrok bolesti. Maligni neuroleptički simptom može biti doista za život ugrožavajuće stanje zbog čega je navedena pravila liječenja pametno provoditi već nakon sumnje, a ne tek nakon dijagnoze bolesti.

Za liječenje malignog neuroleptičkog sindroma nema specifičnog lijeka, već je liječenje simptomatsko. Usmjerava se na mjerenje tjelesne temperature, pulsa, disanja, krvnog tlaka te ravnoteže tekućine i elektrolita. Na temelju rezultata, provodi se i samo liječenje. Antipiretskim se mjerama pomaže u snižavanju visoke tjelesne temperature, nadoknađuju se tekućina i elektroliti, specifičnim se lijekovima ublažava spazam mišića, snižava hipertenzija i ostali kardiovaskularni simptomi te sprječavaju respiratorne komplikacije.

Nakon izlječenja, psihotički lijek koji je uzrokovao ovaj sindrom, najbolje je zamijeniti drugim, slabijim antipsihotikom.

Literatura:
1. Degmečić D. 2017. Hitna stanja u psihijatriji. Medicus, 26(2):199-204.
2. Pap Z. 2017. Zdravstvena njega bolesnika s nuspojavama antipsihotika. SG/NJ. 22:27-31.
3. Živković M. 2017. Pregled najvažnijih antipsihotika i njihovih mehanizama djelovanja. Medicus, 26(2):133-139.

Foto: Pexels


Newsletter