fbpx

Sve su ovo prehrambeni aditivi: Trebamo li ih izbjegavati?

Zdrav život

Iza svih onih E-brojeva koje pronalazimo na deklaraciji kupljenih prehrambenih proizvoda skrivaju su prehrambeni aditivi. Za prehrambenu industriju oni su nužni i neizbježni, no jesu li od vitalnog značaja i za ljudski organizam?

Iza svih onih E-brojeva koje pronalazimo na deklaraciji kupljenih prehrambenih proizvoda skrivaju su prehrambeni aditivi. Za prehrambenu industriju oni su nužni i neizbježni, no jesu li od vitalnog značaja i za ljudski organizam? O toj se temi raspravlja i istražuje već dugi niz godina. Jedno je sigurno. Krenete li u potragu za prirodnom hranom, teško ćete pronaći namirnicu koja ne sadržava barem jedan E-broj. Prehrambeni aditivi se danas koriste u svakom procesu proizvodnje, od pripreme i obrade pa sve do transporta i čuvanja hrane. S druge strane, sljedbenici zdrave prehrane smatraju ih nužnim zlom i tvarima s potencijalno štetnim učincima za zdravlje. Trebamo li ih doista izbjegavati?

Sve su ovo prehrambeni aditivi

Govoreći o prehrambenim aditivima, podrazumijevamo sve one tvari točno poznatog kemijskog sastava koje nisu tipičan sastojak hrane, ali joj se dodaju u svrhu poboljšanja tehnoloških i senzorskih svojstava. Njihova je najpoznatija uloga konzerviranje i stabiliziranje proizvoda, no do danas se ona daleko proširila. Koriste se u svrhu zaslađivanja, pojačavanja okusa, reguliranja kiselosti, sprječavanja oksidacije, zbog emulgiranja, zgušnjavanja, želiranja, bojanja hrane i slično. Nabrojat ćemo najznačajnije skupine prehrambenih aditiva:

  • Konzervansi koji produljuju trajnost hrane štiteći je od kvarenja uzrokovanog mikroorganizmima
  • Antioksidansi koji sprječavaju promijene na hrani, primjerice promjenu boje, štite je od kvarenja uzrokovanog oksidacijom i tako produljuju trajnost namirnice
  • Bojila koja daju, pojačavaju ili obnavljaju boju hrane
  • Sladila za davanje slatkog okusa i pojačivači arome koji pojačavaju postojeći okus ili miris hrane
  • Stabilizatori, tvari koje stabiliziraju hranu i održavaju njezino fizikalno-kemijsko stanje
  • Emulgatori koji omogućavaju održavanje homogene smjese dvaju ili više faza koje se inače ne bi mogle miješati 
  • Regulatori kiselosti, učvršćivači, zgušnjivači, tvari za povećanje volumena, za ili protiv pjenjenja, za sprječavanje zgrudnjavanja, za rahljenje, želiranje…

Moramo biti svjesni da bi proizvodnja hrane bez svih tih aditiva nailazila na mnoge probleme. Takva bi hrana bila manje privlačnija, teže dostupnija, ali i manje sigurnija za konzumiranje.

aditivi

Koliko su štetni?

Svima je jasno da bi zbog zaštite vlastitog zdravlja, pogotovo zdravlja djece u razvoju, temelj svake prehrane trebala biti svježa, prirodna hrana. Međutim, ponekad je to teško zadovoljiti pa konzumiramo industrijski procesiranu hranu koja u sebi sadržava raznorazne aditive. Iako bi svaki aditiv prisutan u namirnicama trebao biti odobren i siguran za upotrebu, ni jedna umjetno proizvedena tvar ne nudi 100% sigurnosti. Najveću zabrinutost stvaraju sintetski aditivi. Na sreću, nisu svi aditivi sintetizirani. Danas se u tehnološkoj proizvodnji hrane sve češće koriste prirodni aditivi poput raznih enzima, prirodna bojila, aroma, vlakana i vitamina.

Da sintetski aditivi u nekontroliranim uvjetima mogu uzrokovati opasne posljedice za zdravlje pokazuju i brojna istraživanja. Stručnjaci smatraju da je prekomjeran dnevni unos pojedinih aditiva vrlo nesiguran jer bi mogao djelovati toksično pa čak i kancerogeno. Toksično djelovanje u nekontroliranim uvjetima pokazuje jedan od najčešće korištenih aditiva za pojačavanje okusa, mononatrijev glutamat. Tijekom dugoročnog konzumiranja povećava rizik od mnogih bolesti: pretilosti, poremećaja krvnog tlaka, migrene, Alzheimerove demencije, Parkinsonove bolesti, multipla skleroze, epilepsije, gubitka sluha, tumora na mozgu i hiperaktivnosti kod djece.

Jedan od najkorištenijih zaslađivača je aspartam koji se nalazi u gumama za žvakanje bez šećera, bombonima, vitaminskim pripravcima bez šećera, bezalkoholnim pićima i mnogim drugim proizvodima. Nakon dužeg perioda korištenja i njegove akumulacije u organizmu, mogu se javiti neurološki simptomi, ali i povećati rizik od limfoma, leukemije te raka mokraćovoda i perifernih živaca.

Među najopasnijim bojilima su tzv. azo-boje, primjerice “Red 2G” (E128) koja se nekad koristila za bojanje mljevenog mesa. Kada su stručnjaci otkrili da se u organizmu razgrađuje do anilina koji je karcinogen i genotoksičan, zabranjena je.

Stručnjaci pretpostavljaju da bi fosfatni aditivi dugoročno mogli oštetiti krvne žile i ugroziti kardiovaskularno i bubrežno zdravlje. Nadalje, mnogi aditivi, primjerice sumporov dioksid koji se koristi kao konzervans u grožđicama, mogu djelovati kao alergeni. Aditivi se zbog toga sve više povezuju s intolerancijom na hranu, alergijama i astmom.

O potencijalno štetnom i opasnom djelovanju određenih sintetskih aditiva na ljudsko zdravlje mogli bismo još dugo pričati. Važno je naglasiti da, želimo li spriječiti takva djelovanja, moramo ih koristiti razumno i pametno, strogo poštujući propisane zakonske norme. Jer u konačnici, ni jedan aditiv ne bi smio ugrožavati ljudsko zdravlje!

Pročitajte i ovo:

Kruljenje u trbuhu: Što nam govori i kako ga zaustaviti?

Alergije na hranu

Brza hrana i atopijske bolesti

Literatura:
1. Ritz E. et al. 2012. Phosphate Additives in Food—a Health Risk. Dtsch Arztebl Int. 109(4): 49–55.
2. Tadvi NA. et al. 2013. Excitotoxins: Their role in health and disease. International Journal of Medical Research&Health Sciences. 2(3): 648-659.
3. Soffritti M. et al. 2006. First Experimental Demonstration of the Multipotential Carcinogenic Effects of Aspartame Administered in the Feed to Sprague-Dawlwy Rats. Environmental
Health Perspectives. 114: 379-385.
4. Katalenić M. 2008. Aditivi i hrana. Medicus. 17(1): 57-64.

Foto: Pexels


Newsletter