fbpx

Stereotipna ponašanja kod djece s autizmom

Dječji svijet

U priručniku za dijagnostiku psihičkih poremećaja možemo pronaći dva osnovna kriterija za dijagnosticiranje poremećaja iz autističnog spektra. Prvi se odnosi na deficite u socijalnim interakcijama u različitim kontekstima, a drugi se odnosi na stereotipna, ponavljajuća ponašanja, tzv. stimming.

U priručniku za dijagnostiku psihičkih poremećaja možemo pronaći dva osnovna kriterija za dijagnosticiranje poremećaja iz autističnog spektra. Prvi se odnosi na deficite u socijalnim interakcijama u različitim kontekstima, a drugi se odnosi na stereotipna, ponavljajuća ponašanja, tzv. stimming.

Stimming zapravo označava samostimulirajuće ponašanje. Drugim riječima, to je ponašanje koje djetetu pomaže da doživi neki osjetilni podražaj. Najčešće radnje kod djece s autizmom mogu biti vizualne (žmirkanje, promatranje svjetla koje treperi), slušne (slušanje istih zvukova ili glazbe), taktilne (češkanje), verbalne (ponavljanje riječi, fraza ili zvukova) ili vestibularne (ljuljanje, skakanje, mahanje rukama, vrtenje).

Čemu služi stimming?

Poznato je da osobe s autizmom često imaju poteškoća u senzornoj integraciji. To može značiti slabu osjetljivost, ali i pretjeranu osjetljivost na osjetilne podražaje. Stimming pomaže postići određenu razinu senzorne stimulacije ako je nema ili blokirati stimulaciju ako je pretjerana. Također, pomaže u samoregulaciji i kontroli emocija. Takve radnje kod djece s poremećajima iz autističnog spektra djeluju smirujuće i opuštajuće te im pomažu u koncentraciji. Istraživanja pokazuju da stimming zapravo potiče lučenje endorfina u tijelu što stvara osjećaj ugode.

stereotipna ponašanja

Ako razmislimo, svatko se od nas služi nekim ponavljajućim radnjama u stresnim situacijama. Grizemo nokte, lupkamo nogama ili pucketamo prstima. Problem nastaje ako takve radnje ometaju svakodnevno funkcioniranje ili dovode u opasnost od ozljeđivanja drugih ili samoozljeđivanja.

U tim je situacijama potrebno potražiti pomoć stručnjaka kako bi se opasna stereotipna ponašanja smanjila ili zamijenila manje opasnima. Drugi potencijalni problem je ako dijete opsesivno ponavlja ovakve radnje. To mu onemogućuje interakciju s okolinom i ukazuje na to da se ne može nositi s vanjskim podražajima. Dakle, ako stereotipne radnje pretjerano ometaju funkcioniranje djeteta, svakako je poželjno što prije intervenirati.

Doživljaji okoline

Vidjeti dijete koje se neprestano ljulja ili proizvodi zvukove može biti u najmanju ruku čudno. Ako stimulirajuće ponašanje uključuje neke opasne radnje poput udaranja glavom, to može biti i zastrašujuće. Pojedinci ponekad nemaju puno razumijevanja u takvim situacijama ili jednostavno nisu dovoljno educirani pa ne znaju o čemu se radi. Kao i kod drugih psihičkih poremećaja, jedan od najvećih problema je stigma.

Važno je podučiti ljude da stereotipna ponašanja nisu ništa neobično ili loše kod djece s autizmom, već da imaju brojne prednosti. Bilo bi dobro o tome pričati i ostaloj djeci primjerenim rječnikom i na taj način poticati empatiju i inkluziju. Nekad se mislilo da su stereotipne radnje patološka ponašanja i da ih treba svesti na minimum. Na sreću, znanost nam danas govori nešto sasvim drugo.

Pročitajte i ovo:

Od djetetovog neraspoloženja do emocionalnih teškoća

Zašto je traženje pomoći još uvijek tabu tema?

Rizična ponašanja mladih

Dozvoljavate li djetetu da skače po krevetu?

Samopoštovanje. Jedna zeznuta stvar.

Foto: Pexels


Newsletter