fbpx

Školska godina je pri kraju – koliko smo bili uspješni?

Dječji svijet

Ocjenjivanje je neizbježan dio nastavnog procesa jer pokazuje u kojoj smo mjeri usvojili i naučili gradivo te koliko smo bili uspješni, no uspjeh ne diktira samo ocjena. Na školski uspjeh djeluje puno više faktora osim samih ocjena.

 

Kraj školske godine pred nas uvijek postavlja ista pitanja: „Koliko smo bili uspješni i jesmo li možda mogli bolje?“ Gledajući ocjene, možda niste zadovoljni svojim uspjehom, no prije nego sami sebi pripišete ocjenu, razmislite koliko ste zadovoljni sa svojim trudom i zalaganjem? Koliko ste doista naučili? Koliko novih stvari razumijete i možete li ih iskoristiti u životu? U kolikoj mjeri ste sposobni prepoznati i rješavati probleme?

Dakle, školski uspjeh možemo promatrati iz dvije perspektive: dok ga većina ocjenjuje na temelju ocjene, postoji i uspjeh na temelju djetetove subjektivne procjene vlastitog znanja. Škola kao odgojno-obrazovna ustanova ima zadatak pružati znanja, umijeća i navike, a naučeno vrednovati. Vrednovanje nastavnika je u velikoj mjeri usmjereno na ocjene bez obzira na to što one nisu jedine mjerilo uspjeha. Školski uspjeh osim samih ocjena ovisi i o nizu subjektivnih čimbenika – o vještinama, intelektualnoj sposobnosti, motivaciji i osobinama ličnosti. Koliko će dijete na kraju školske godine biti uspješno ovisi i o utjecaju roditelja i cijele obitelji, njihovoj suradnji s djelatnicima škole kao i o djetetovim osjećajima koje gaji prema školi.

Bez obzira s kojim ćete uspjehom završiti ovu školsku godinu, ne zaboravite da učite za znanje, a ne za ocjene.

Na školski uspjeh djeluje puno više faktora osim samih ocjena

Dijete će biti uspješnije usmjeri li se na kontinuirano učenje, a ne na izbjegavanje truda i „provlačenje“ kroz školsku godinu. Dijete koje je usmjereno na učenje i znanje želi unaprijediti svoje znanje i razumijevanje gradiva te je učenje je za njega cilj sam po sebi. S druge strane, dijete koje je usmjereno na izbjegavanje truda i u učenje usmjerava što je manje moguće truda je zapravo predodređeno neuspjehu. Uspješno dijete ne uči samo ono što se od njega traži, već pretražuje dodatne sadržaje za učenje. Zbog jake unutarnje motivacije postavlja si visoke ciljeve koji su ključ uspjeha već od osnovnoškolske dobi, ali i cjeloživotnog učenja bez kojeg ne bi moglo biti uspješno.

Vrijeme koje dijete posvećuje učenju i stil učenja su bitni čimbenici uspjeha. Uspješno dijete će svoj uspjeh pripisati sposobnostima i zalaganju jer svoje vrijeme posvećuje ne samo površinskom, već i dubokom procesiranju informacija. Površinsko procesiranje se odnosi samo na memoriranje informacija bez potrebe za razumijevanjem gradiva što nikako nije dovoljno za postizanje školskog uspjeha.

djevojka ucenje koncentracija laptop

Dijete će biti uspješnije ima li pozitivnu sliku o sebi i vjeruje li svojim sposobnostima i mogućnostima. Prema istraživanjima, uspješno dijete ima veliko samopoštovanje dok dijete niskog samopoštovanja uglavnom ima i loši školski uspjeh. Takvo dijete se ne usmjerava na traženje uzroka neuspjehu jer uzrok pripisuje nedostatku svojih sposobnosti što je izvan njegove kontrole. Istraživanja pokazuju da je uspješno dijete najčešće ekstrovertirano, dobro prilagođeno i motivirano za postignuće dok je manje uspješno dijete često anksiozno, nezainteresirano i nema razvijenu motivaciju za postignuće.

Bez obzira na rezultat, dijete mora biti sposobno prihvatiti svoj neuspjeh jer su na kraju ipak bitniji trud, zalaganje i znanje. Uspjeh koji čine djetetove vještine, sposobnosti i osobine, puno su važnije nego ocjene. Zapamtite, učite za sebe, za život, ne za ocjene koje će što ljepše izgledati u imeniku. Ocjene se brzo zaborave, ali jednom stečeno znanje ostaje zauvijek.

Škola i školski uspjeh

Nastavnici svih školskih predmeta trebaju kroz poučavanje djetetu pokazati kako dobro organizirati učenje, kako učiti, dubinski procesirati informacije i povezati ih s već savladanim gradivom. Nastavnici su ti koji trebaju dijete motivirati i zaintrigirati jer je to ključ uspješnog učenja. Nažalost, u većini slučajeva su djetetova jedina motivacija ocjene. Školska ocjena se često uzima kao podatak na temelju koje se donose drugi zaključci o djetetu – o njegovoj  inteligenciji, ličnosti ili stupnju uspješnosti. Cilj ocjenjivanja ne bi trebao biti razvrstavanje učenika prema uspjehu, već pomaganje učeniku i nastavniku u usmjeravanju pažnje i aktivnosti na vidljive propuste i nedostatke. Zbog toga nastavnici trebaju potaknuti dijete da se kritički odnosi prema učenom gradivu i na kraju da sam sebe, s obzirom na trud, zalaganje i usvojenost gradiva, vrednuje.

Utjecaj roditelja na školski uspjeh

Školski uspjeh ne ovisi samo o djetetu i nastavniku. Veliki utjecaj imaju i roditelji, njihova podrška i poticaji. Autoritativni roditelji koji prihvaćaju dijete, postavljaju razumne zahtjeve i postupno daju autonomiju djetetu povezuju se s bolji školskim uspjehom. Za razliku od njih, autoritarni, popustljivi ili nezainteresirani roditelji povezani su s  lošijim školskim uspjehom djeteta. Djetetu je svakako potrebno postaviti jasne granice, no unutar njih ono mora samostalno rasti i uči o vlastitoj odgovornosti.

Za uspjeh djeteta je na kraju važna i suradnja obitelji i škole. Roditeljevo zanimanje za djetetov odgoj i školski rad, komunikacija s nastavnicima te svi ostali oblici roditeljske uključenosti u život škole utječu na bolji školski uspjeh, a kasnije i na uspjeh u životu.

 

Foto: Pexels, Pixabay

 


Newsletter