fbpx

Prenatalni dijagnostički testovi otkrivaju cerebralnu paralizu

Žensko zdravlje

Cerebralna paraliza ne predstavlja samo veliki medicinski problem, nego i psihološki i socijalni problem. Otkrivanjem neuroloških oštećenja u prenatalnom razdoblju povećava se mogućnost rane intervencije, olakšava se djetetov razvoj i pridonosi bolja kvaliteta života.

Cerebralna paraliza predstavlja skupinu neprogresivnih, trajnih motoričkih poremećaja koji su rezultat razvojnog poremećaja ili oštećenja mozga, a dovode do ograničenja tjelesne aktivnosti. Cerebralna paraliza ne predstavlja samo veliki medicinski problem, nego i psihološki i socijalni problem. Iako se konačna dijagnoza postavlja s dobi od pet godina, uzroci koji dovode do ovog poremećaja događaju se još u nezrelom mozgu ploda. Zbog toga se postavlja pitanje mogu li se neurološka oštećenja otkriti u prenatalnom razdoblju čime bi se povećala mogućnost rane intervencije, a time olakšao djetetov razvoj i pridonijela bolja kvaliteta života. Koliko su sigurni testovi koji otkrivaju cerebralnu paralizu?

Dijagnoza cerebralne paralize se postavlja na temelju kliničke slike

Cerebralna paraliza se očituje neuromotornim poremećajem kontrole pokreta i položaja tijela te poremećajem refleksa i tonusa. Ti su simptomi prisutni već od dojenačke dobi, ali često mogu biti promjenjivi i nespecifični. Uvijek prisutni i sigurni znakovi ove bolesti su usporeni razvoj motorike i hipotonija.

Ovisno o obliku cerebralne paralize postoje tipični simptomi dijagnoze:

  • spazam – povećan tonus povezan sa sindromom oštećenja gornjih motornih neurona koji uključuje pojačani refleks stezanja mišića, slabost, poteškoće s koordinacijom i prisutnost primitivnih refleksa
  • distonija i atetoza – nevoljne kretnje nastale kao posljedica oštećenja bazalnih ganglija
  • ataksija – gubitak koordinacije mišićnih pokreta, osjećaja ravnoteže i pozicioniranja u prostoru zbog oštećenja malog mozga

Djeca oboljela od cerebralne paralize u ranom djetinjstvu često pokazuju i letargiju (kronični umor i nedostatak energije), slabo sisanje, slabu kontrolu glave, plač visokih tonova, asimetrične pokrete i neobične položaje tijela. S rastom se uočava djetetovo kotrljanje, vojničko puzanje, skakutanje u čučećem položaju i abnormalni položaji tijela poput savijanja udova u oblik koji podsjeća na škare.

testovi otkrivaju cerebralnu paralizu

Poremećaji tonusa, kontrole i ravnoteže dovode do kontraktura odnosno pasivnog skraćivanja zglobova što ograničava njihovu pokretljivost te do deformacije stopala. Djeca oboljela od cerebralne paralize susreću se i s brojnim drugim poteškoćama i sekundarnim problemima: poremećajima osjeta, percepcije, kognitivnih funkcija, komunikacije i ponašanja, s mentalnom retardacijom i epilepsijom. Oni mogu imati veliki utjecaj na djetetov zdravstveni status i kvalitetu života.

Neurološka oštećenja se mogu otkriti još u maternici

Poznato je da veliki broj cerebralnih oštećenja nastaje prenatalno. Prema novijim istraživanjima većina takvih oštećenja nastaje tijekom trudnoće (od 70 % do 90 %) ili poroda (5 % do 10 %) dok ih nakon poroda nastaje samo oko 10%. Mogu li se neurološka oštećenja otkriti u prenatalnom razdoblju? Zahvaljujući intenzivnom razvoju prenatalne dijagnostike, a posebno četverodimenzionalnom ultrazvuku, danas je omogućeno prepoznavanje prenatalnog neurološkog oštećenja ploda. 4D ultrazvuk poboljšava analizu kvalitete fetalnih pokreta i pomaže u lakšem razlikovanju ponašanja neurološki zdravih i poremećenih plodova. Osim toga, razvijen je i prenatalni (KANET) test neurološkog probira. KANET test (Kurjak Antenatal Neurodevelopmental Test) također pomaže u prepoznavanju poremećenog ponašanja oštećenog fetusa.

Prenatalna dijagnostika se još uvijek intenzivno razvija, no pretpostavlja se da će u skoroj budućnosti imati veliki utjecaj u ranoj dijagnozi i liječenju djece oboljele od ove bolesti. Rana dijagnoza osigurava i rani početak liječenja. Timskim radom liječnika, fizioterapeuta, ranih terapeuta, logopeda i roditelja može se smanjiti utjecaj oštećenja mozga na razvoj cerebralne paralize, ali i povećati mogućnost uspostavljanja što bolje kvalitete života djece oboljele od cerebralne paralize.

Literatura:
1. Tomasović S, Predojević M. 2015. Neurorazvojni poremećaji i mogućnost njihovog prenatalnog probira Acta Med Croatica, 69. 415-420.

Foto: Pexels


Newsletter