Početak zdravlja kreće iz obitelji

Aktualno, Zdrav život

Ekološke teorije slažu se kako brojni okolinski faktori utječu na naše razvojne ishode, ali ipak najveću težinu pridaju obitelji. Obitelj igra veliku ulogu u zaštiti ili uzrokovanju rizika za razvoj ovisnosti.

Udruga Pragma, unutar projekta „Pomak“ koji se provodi proteklih deset godina, potiče uključivanje cijele obitelji u prevenciju i rano prepoznavanje znakova ovisnosti o drogama.

Podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo pokazuju kako je u Hrvatskoj, baš kao i u ostatku Europe, najzastupljenija ilegalna droga 2017. godine bio kanabis, nakon toga amfetamini, a od opijata se najviše konzumirao heroin. Usto, najviše liječenih ovisnika bilježi Zadarska županija. Najmlađi ovisnik u 2017. imao je samo 13 godina dok se procjenjuje kako eksperimentiranje psihoaktivnim sredstvima počinje u dobi od oko 16 godina (heroina oko 20.-te godine).

Roditelji uglavnom kasno doznaju za probleme ovisnosti svoje djece i postavlja se ključno pitanje: “Kako brže uključiti roditelje i osvijestiti njihovu ulogu u suzbijanju bolesti ovisnosti?

Što uzrokuje ili barem potiče ovisnost?

Ekološke teorije slažu se kako brojni okolinski faktori utječu na naše razvojne ishode, ali ipak najveću težinu pridaju obitelji. Obitelj igra veliku ulogu u zaštiti ili uzrokovanju rizika za razvoj ovisnosti. Znatan dio ovisnika potječe iz obitelji koje pokazuju znakove ranjivosti, npr. obitelji koje nemaju kvalitetne odgojne vještine; obitelji u kojima postoji povijest ovisnosti ili problema s mentalnim zdravljem; fizička odsutnost jednog ili oba roditelja, siromaštvo U obitelji i sl.“,istaknula je savjetnica i psihologinja u udruzi Pragma, Katarina Jelić.

Drugi dio ovisnika potječe iz naizgled funkcionalnih obitelji – potpunih obitelji, obitelji koje imaju dobar socio-ekonomski status, obitelji u kojima su partnerski odnosi dobri, no čini se kao da „nešto“ u obiteljskim interakcijama nije u redu i dijete postaje simptom takvog problema. U nekim obiteljima problem se, iz straha od osude društva, skriva i negira. Neke obitelji su sklone previše idealizirati svoju djecu tako da ih nikad ne nauče vještinama preuzimanja odgovornosti nad vlastitim postupcima. Ima i onih roditelja koji su jednostavno previše okupirani vlastitim svakodnevnim brigama i stresovima pa ne primjećuju teškoće koje djeca proživljavaju. Posebno je rizično ako u obitelji ne postoji otvorena komunikacija, podrška i dijeljenje emocionalnih iskustava među članovima obitelji. Mogućnost da u obitelji dijete razgovara o emocionalnim pitanjima može imati značajan učinak na njegov odnos s roditeljima, a dobar odnos s roditeljima i privrženost njima štiti djecu i mlade od podlijeganja utjecajima vršnjaka.

Istraživanja pokazuju kako su mladi s višom razinom emocionalne inteligencije u prosjeku manje skloni raznim ovisničkim ponašanjima, uspješnije rješavaju stresne situacije, izbjegavaju sukobe i imaju nižu razinu agresivnog ponašanja. Upravo u obitelji i temeljem iskustva stječu se glavne emocionalne kompetencije koje štite dijete od negativnih utjecaja iz okoline“, istaknula je voditeljica Savjetovališta i socijalna pedagoginja Pragme, Jelena Adamlje.

Odrasli razvijaju emocionalne kompetencije djece podučavanjem o situacijama koje uzrokuju emocije, o načinima izražavanja emocija, o riječima kojima se imenuju određene emocije i ponašanje. U obiteljima u kojima se osjećaji potiskuju, u kojima se o sukobu ne govori i ne uči argumentiranom suprotstavljanju, a pravila se ponašanja i izražavanja emocija nameću snagom autoriteta, dijete ne razvija osnovnu sposobnost emocionalno inteligentnih ljudi, a to je sposobnost uočavanja uzroka emocija kod sebe i drugih – uočavanje kada se emocije javljaju kao reakcija na osobno ponašanje, a kada zbog nekih drugih uzroka.

Foto: Pexels

Razvoj emocionalne inteligencije u negativnoj je korelaciji s razvojem nekritičkog prihvaćanja mišljenja drugih osoba. Osobe s višom razinom emocionalne inteligencije manje podliježu pritisku skupine, najmanje se konformiraju odnosno lakše mogu reći „ne“. Usto, veliku ulogu igra i odgojni stil roditelja.

Istraživači Herz i Gullone navode kako je za razvoj emocionalne inteligencije i samopouzdanja djeteta bolje biti strog, ali dosljedan, nego preblag i popustljiv roditelj. Na taj su način jasne uloge roditelja i djeteta u obitelji, odnosno točno je definirano što odlučuje roditelj, a što je odgovornost djeteta.

Posebno su u odgoju pogubne tzv. dvostruke poruke kojima djetetu šaljemo dvije suprotne poruke u isto vrijeme, npr. “znam da si gladan” umjesto “jesi li gladan?” Dvije poruke su: “zanima me jesi li gladan” i “ne zanima me zapravo, jer ja znam bolje od tebe (da si gladan)”. One su štetne za razvoj dječje inicijative i samostalnosti, a služe roditeljima da se uvjere kako su dobri u svojoj ulozi zbog čega djeca postaju pasivna, ovisna o tuđem mišljenju i posve potisnu vlastitu intuiciju i potrebe (ti odluči umjesto mene). Tako učimo ne vjerovati vlastitom iskustvu što se prenosi i u druge odnose – s vršnjacima, prijateljima. Drugi nam trebaju reći što je dobro za nas i mi ih slušamo, a ovisnost je samo jedan od primjera takve obiteljske patologije.

Predsjednik Pragme i socijalni radnik Nedjeljko Marković ističe kako je problem ovisnosti širi društveni problem, a ne samo osobna borba i dodaje kako drogu konzumiraju sve mlađe osobe čime se donja granica dobi ovisnika svake godine spušta. Opseg posljedica problema ovisnosti teško je predvidjeti, stoga to pitanje traži zajedničko društveno djelovanje – od policije, pravosuđa, školskog sustava, zdravstva, socijalne skrbi, medija, udruga i konačno na razini same obitelji – upravo zato je Pragma i pokrenula projekt „Pomak“ koji provodi uz potporu Ministarstva zdravstva.

Svi zajedno moramo dijeliti osjećaj odgovornosti za probleme s kojima se suočavaju budući naraštaji te osnažiti temeljne jedinke društva – a to su upravo obitelji. Stajalište kako većina patologije kreće iz obitelji ne znači podjelu krivnje ili dodjelu krivnje određenim članovima, već objektivno smještanje uzroka problema tamo gdje mu je i mjesto kako bi se moglo početi raditi na rješavanju problema. Tu nije riječ o krivnji iz prošlosti, nego je naglasak na odgovornosti u budućnosti, a bez preuzimanja odgovornosti nema napretka niti u jednoj prevencijskoj ili tretmanskoj intervenciji.

Više informacija o radu Pragme možete pronaći na:

Sve usluge za djecu i mlade su besplatne!

Foto: Pexels