Perfekcionizam i motivaciju tražite u genima

Roditelji i djeca

Perfekcionizam se često zamjenjuje s uspjehom što može djetetu stvoriti niz problema u kasnijem životu. Kako bi dijete bilo uspješno, mora pronaći što zaista voli i što ga zanima te se zbog ostvarenja tog cilja dobro motivirati.

Već od najranije dobi dijete upija informacije iz okoline. Po uzoru na roditelje, razvija osjećaj za uspješnost, točnost, dosljednost i brojne druge vrijednosti. Stječe radne navike i ljubav prema radu i učenju. Upijajući ponašanje okoline, dijete razvija stavove i odnos prema sebi, a u skladu s time postavlja si ciljeve i granice. Promatrajući ponašanje roditelja i njihov odnos prema radu, dijete razvija motivaciju i želju za uspjehom, no njegova krajnja uspješnost ne ovisi samo o čimbenicima okoline. Veliki utjecaj imaju i geni.

Traži li uspjeh perfekcionizam

Mnogi roditelji jure za postizanjem visokih ciljeva u životu, a indirektnim načinom tu želju prenose i na djecu. Želja za uspjehom jest dio čovjekovih prirodnih potreba, no o tome koliko ju je dobro prenositi na dijete moglo bi se dugo raspravljati. Stručnjaci koji smatraju da djece perfekcionista ima sve više, kao razlog navode nezasitne prohtjeve roditelja i njihov pritisak za postizanje djetetovog profesionalnog uspjeha. Težnja za postizanjem visokog društvenog statusa djeteta može nastati i kao roditeljeva nesvjesna želja za povećanjem vlastitog ugleda ili jednostavno kao pametno rješenje za stvaranjem lagodnijeg života djeteta. No, koliko su uistinu perfekcionizam i uspjeh povezani?

Polazimo li od činjenice da nitko ne može biti savršen, možemo zaključiti da savršenstvo nije potrebno za uspjeh. Svako dijete je uspješno u nekom području i ponekad, ne uspije li ostvariti sve svoje planirane ciljeve, mora biti sposoban oprostiti si.

No, jesu li si perfekcionisti sposobni oprostiti? Perfekcionizam je individualno postavljanje iznimno visokih standarda aktivnosti ili ponašanja koji se mogu, ali i ne moraju ostvariti. Zbog izrazito brzog mentalnog razvoja, postavljaju se visoki standardi koji su često iznad fizičkog i društvenog razvoja pojedinca. Dijete ponekad doista ima sposobnost neke stvari napraviti do savršenstva, no ne uspije li, teško si može oprostiti. Postavljanje nerealnih ciljeva češće rezultira stalnim osjećajem zabrinutosti i nezadovoljstvom svojim ostvarenim postignućima. To može biti popraćeno negativnim emocijama, tjeskobom, zabrinutošću, potištenošću i depresijom. Perfekcionisti često osjećaju da ih se stalno procjenjuje, a kritike roditelja ili vlastite pogreške ih sve više guše i unesrećuju. Djeca perfekcionisti imaju potrebu i za tuđim odobravanjem i pohvalama, a nađu li se na krivom putu, teško odustaju od cilja jer takav potez smatraju porazom. Zbog toga su često skloni skrivanju svojih pogrešaka i nakupljanju negativnih emocija. Za razliku od tog negativnog perfekcionizma, pozitivni perfekcionisti imaju visoke standarde, ali nastoje biti fleksibilni s obzirom na situaciju u kojoj se trenutno nalaze. No, takve su osobe rijetke.

dijete zabrinutost potistenost tuga

Odgojite li dijete perfekcionista, riskirate razvoj njegove cjelokupne ličnosti, sprječavate ga da otkrije što zaista voli i što ga zanima, ograničavate ga u kreativnosti i uživanju u svakom novom izazovu bez obzira na konačni rezultat. Na kraju, ometate ga u pravilnom učenju jer vašim indirektnim prohtjevima za što boljim rezultatom, uzimate mu energiju koju bi usmjerio na stjecanje kvalitetnog znanja.

Motivacija kao ključ uspjeha

Djeca perfekcionisti često imaju jaku unutarnju ili vanjsku motivaciju. Motivacija je uz prisutnost drugih čimbenika poput ustrajnosti, entuzijazma za učenje, predanosti zadatku i instinkta za uspjehom ključni čimbenik uspjeha, a često i pokazatelj pozitivnog perfekcionizma. Motivacija utječe i na djetetov uspjeh u učenju. Brojni su čimbenici koji utječu na motivaciju za učenje – dobro postavljeni cilj o tome što se želi naučiti, koncentracija usmjerena prema cilju, poznavanje puta koji vodi do cilja, pohvale i nagrade od strane roditelja. Svi oni, ako su dobro odrađeni, izazivaju pozitivne emocije koje pokreću motivaciju. No, okolišni čimbenici nisu presudni za motiviranje jer se često javljaju u kombinaciji s genima.

Perfekcionizam i motivacija se nasljeđuju

Perfekcionizam i motivacija su složeni procesi koji uključuju uzajamno djelovanje okolišnih i genetskih čimbenika. Istraživanjem koje je provedeno u šest zemalja (SAD, Velika Britanija, Kanada, Japan, Njemačka i Rusija) potvrđeno je da postoje nasljedne razlike u ličnosti koje snažno utječu na motivaciju. Naime, 40 do 50% razlika u motiviranosti djece za učenje može se objasniti genetičkim naslijeđem od njihovih roditelja. Time se ruši pretpostavka da su za motivaciju odgovorni samo okolišni čimbenici, a najviše roditelji. Kao i motivacija, i perfekcionizam nastaje kombinacijom urođenih mentalnih predispozicija i okoline. Zbog pritisaka iz djetinjstva, dijete može biti perfekcionist u različitim životnim područjima, no hoće li to uistinu postati, manje je bitno jer savršeno dijete nije sretno i uspješno dijete. Kako bi vaše dijete bilo uspješno ono ne mora biti savršeno, već samo dobro motivirano.

 

Literatura:

  1. Jeff Grabmeier. 2015. Don’t blame kids if they do not enjoy school, study suggests. Genetics helps explain children’s motivation to learn. Personality and Individual Differences.
  2. Altun F, Yazici H. 2013. Perfectionism, School Motivation, Learning Styles and Academic Achievement of Gifted and Non-Gifted Students. Croatian Journal of Education, 16(4)1031-1054.