Parkinsonova bolest i parkinsonizam

Abeceda bolesti

Parkinsonova bolest je kronična, degenerativna bolest središnjeg živčanog sustava čija prognoza ovisi o brzini postavljanja dijagnoze.

Parkinsonova bolest je idiopatska, kronična, degenerativna bolest središnjeg živčanog sustava. Bolest je progresivnog toka i dovodi do motoričke onesposobljenosti. Parkinsonova bolest pogađa oko 1% osoba starijih od 65 godina. U rijetkim slučajevima bolest započinje u djetinjstvu i adolescenciji te ju tada nazivamo juvenilni parkinsonizam. Parkinsonizam je klinički sindrom, skup simptoma kao što su tremor (nevoljno ritmičko pokretanje dijelova tijela), ukočenost mišića, usporenost kretnji i nestabilnost u održavanju položaja tijela.

Uzrok bolesti

Točan uzrok bolesti nije poznat, a smatra se da na razvoj bolesti utječu genetski i okolišni faktori (toksini, lijekovi, veća trauma glave praćena gubitkom svijesti). Parkinsonova bolest je praćena izrazito smanjenom razinom dopamina u bazalnim ganglijima ili drugim dijelovima središnjeg živčanog sustava.

Simptomi

  • Bolest započinje tremorom ruku u mirovanju koji se povećava s umorom ili emocionalnim uzbuđenjem.
  • Karakteristični simptomi su rigiditet (zakočenost mišića), bradikinezija (usporeni pokreti), hipokinezija (smanjena motorička aktivnost) ili akinezija (nepokretnost), bolovi u mišićima i umor.
  • Hodanje postaje nesigurno i praćeno sitnim koracima koji se mogu nehotice ubrzati pa osoba može potrčati kako ne bi pala.
  • Zbog izostanka mimike, lice nalikuje maski s otvorenim ustima i smanjenim treptanjem. Govor je hipofoničan (tih) s monotonom, mucajućom dizartrijom (poremećaj artikulacije govora).
  • Uz ove simptome javljaju se demencija (gubitak pamćenja) i depresija.

Dijagnoza

Dijagnoza se postavlja uz pomoć karakterističnih simptoma i kompletnog neurološkog pregleda prema točno određenoj skali.

Prognoza bolesti

Prognoza bolesti je povoljnija u slučaju postavljanja što ranije i ispravnije dijagnoze te pravovremenog i adekvatnog liječenja.

Liječenje

Liječenje uključuje medikamentnu terapiju (antikolinergici, dopaminergički agonisti), a kod neučinkovitog medikamentnog liječenja ili napredovanja bolesti kirurško liječenje. Fizikalna terapija se provodi kako bi se osigurala što veća aktivnost bolesne osobe.