fbpx

Osnovni zadatak palijativne skrbi je uklanjanje boli

Obiteljska medicina

Palijativna skrb se prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji smatra potpunom brigom za one bolesnike kojima bolest više ne reagira na liječenje. Cilj palijativnog liječenja je smanjenje boli i postizanje najbolje kvalitete života terminalno bolesnih osoba. Ona uključuje i psihološku, socijalnu i duhovnu pomoć bolesniku kao i njegovoj obitelji.

Kronične ili neizlječive bolesti smanjuju kvalitetu, ali i predviđenu duljinu trajanja života. Međutim, problem takvih bolesnika najčešće nije strah od umiranja, već strah od boli. Istraživanja su pokazala da se bol može uspješno ukloniti u oko 90% slučajeva, ali se to čini u puno manje slučajeva. Analgezija, uklanjanje boli, jedno je od osnovnih ljudskih prava svakog bolesnika, a posebno bolesnika u terminalnoj fazi bolesti. Smanjenje boli stoga mora biti jedan od glavnih ciljeva palijativne skrbi.

 

Palijativna skrb se prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji smatra potpunom brigom za bolesnike čija bolest više ne reagira na liječenje. Cilj palijativnog liječenja je smanjenje boli i postizanje najbolje kvalitete života terminalno bolesnih osoba. Ona uključuje psihološku, socijalnu i duhovnu pomoć bolesniku kao i njegovoj obitelji.

 

Osim s boli, bolesne osobe se bore i s probavnim (mučnina, povraćanje, suhoća usne šupljine, otežano gutanje, proljev, opstipacija, inkontinencija stolice), respiratornim (kašalj, smetnje disanja), neurološkim (nemir, konfuzija, nesanica) ili drugim neugodnim simptomima (dekubitus, anoreksija, svrbež kože, inkontinencija urina…), a svi oni smanjuju kvalitetu života. Neizlječiva bolest je praćena i emocionalnim i psihološkim simptomima – strahom, stresom, depresijom i anksioznošću koji utječu na san, apetit, koncentraciju i druge faktore koji otežavaju svakodnevne aktivnosti. Palijativni bolesnici često vjeruju da njihova bol predstavlja pogoršanje bolesti što dodatno pojačava djelovanje psiholoških čimbenika, a oni pak dodatno pojačavaju bol. Time se stvara začarani krug boli iz kojeg je ponekad vrlo teško pronaći izlaz. Analgezija zbog toga mora obuhvaćati multidisciplinarni pristup liječenju boli – suradnju psihologa, psihijatra, neurologa, onkologa, fizijatra, ali i druge specijaliste s obzirom na individualno zdravstveno stanje pojedinca.

 

Liječenje boli

U Europi svake godine oko 1,7 milijuna bolesnika pati od neke vrste boli, a otprilike trećina bolesnika podnosi tešku bol, stoga je bol vodeći simptom koji je potrebno liječiti. Prije odabira odgovarajućeg analgetika, važno je dobro procijeniti stupanj bolesnikove boli te odabrati onaj lijek čija je korist u uklanjanju boli veća nego moguće nuspojave koje bi takav lijek mogao prouzročiti.

 

doktor lijecenje tableta infuzija injekcija stetoskop skare evidencija

 

Liječenje blage do srednje teške boli najčešće započinje paracetamolom i nesteroidnim protuupalnim lijekovima. Paracetamol se preporučuje kao prvi lijek izbora, a najčešće se koristi za liječenje karcinomske boli uz opioide. Za razliku od paracetamola koji djeluje kao antipiretik i analgetik, nesteroidni protuupalni lijekovi pokazuju i protuupalno djelovanje. U liječenju jačih bolova, kombiniraju se sa slabim opioidima. Javljaju li se bolovi i dalje, pristupa se jakim opioidima. Jaki opioidi poput morfina se smatraju „zlatnim standardom“ liječenja maligne boli i primjenjuju se kod srednje jake do jake boli. Kod primjene opioida se, osim smanjenja boli, na žalost postižu i neželjeni učinci terapije poput mučnine, povraćanja, opstipacije, respiratorne depresije, sedacije i halucinacija. Najveći strah se javlja od mogućih posljedica dugotrajne uporabe opioida – tolerancije, ovisnosti ili hiperalgezije (pojačane osjetljivosti na bol).

Uz analgetsku terapiju, ne smije se zaboraviti i učinkovitost adjuvantne terapije koja bez obzira na to što primarno ne liječi bol, može imati analgetski učinak ili pojačati učinak analgetika. Na prvom mjestu adjuventne terapije su antidepresivi jer utječu na bolesnikovo raspoloženje i kvalitetu sna te time pridonose kvalitetnijem liječenju. Koriste se i sedativi, hipnotici, antiepileptici i kortikosteroidi. Dok antidepresivi i antiepileptici pomažu u liječenju neuropatske boli (koja nastaje zbog oštećenja ili perifernog ili središnjeg živčanog sustava), kortikosteroidi pomažu u liječenju mučnine, u poboljšanju apetita te u ublažavanju bolova u kostima. Prilikom odabira bilo kojeg adjuvantnog analgetika, važno je obratiti pažnju na moguće nuspojave ili interakcije s postojećom terapijom.

 

Dobra procjena boli omogućuje primjenu adekvatnih analgetika koji, uzimaju li se dovoljno rano i kontinuirano, mogu značajno ublažiti bolesnikove patnje. Određivanje pravilne doze koja uklanja bol uz prihvatljive nuspojave nije nimalo lako jer ovisi o intenzitetu i tipu boli, toleranciji, dobi i ostalim individualnim razlikama pojedinca. To je olakšano uz visoku stručnost svakog člana multidisciplinarnog palijativnog tima.

 

 

Također pročitajte: Je li vaša bol akutna ili kronična?

 

 

Foto: Pixabay, Pexels

 

 


Newsletter