fbpx

Odgajate li dijete da ne griješi?

Roditelji i djeca

Imate li situacije s djetetom da ne želi početi nešto raditi pa radi dramu i scenu da ono to ne zna? Ili tvrdi da ne može i ne želi uopće raditi uz sva silna nagovaranja s vaše strane? Dijete ponekad i započne, ali ne dovrši jer usred rada shvati da nije savršeno i ne želi završiti. Boji li se dijete zapravo da u nečemu griješi?

Imate li situacije s djetetom da ne želi početi nešto raditi pa radi dramu i scenu da ono to ne zna? Ili tvrdi da ne može i ne želi uopće raditi uz sva silna nagovaranja s vaše strane? Dijete ponekad i započne, ali ne dovrši jer usred rada shvati da nije savršeno i ne želi završiti. Boji li se dijete zapravo da u nečemu griješi?

Što mislite zbog čega se to dešava?

Ima djece koja naginju perfekcionizmu i ako nije savršeno, neće biti nikako jer se njima to ne sviđa i nisu u svojoj glavi tako zamislili. U glavi su zamislila idealnu sliku nečeg. Kada su je počeli kreirati na papiru, to nije tako ispalo pa su se razočarali i nisu više željeli nastaviti.

Sva ta djeca u svojoj glavi imaju perfektnu sliku, no stvarni pokušaji pokazuju drugačije.

Kako je moguće da je dijete stvorilo tu savršenu sliku i umislilo sebi da i ono mora točno tako učiniti i to već od prvog pokušaja?

Djeca do 7. godine uče promatrajući. Ona samo gledaju što rade odrasli.

Dijete do 3. godine ima nebrojeno pokušaja u svemu što radi. Ne zamara se hoće li biti savršeno ili neće, a niti što će netko drugi misliti ili reći.

Kada uči hodati, pada nebrojeno puta, ustaje, pada i ustaje sve dok ne prohoda.

Kada uči jesti, nekada pogodi žlicom u usta, ali više puta ne. Puno puta izlije sve što je u žlici, no ne zamara se time nego uporno nastavlja sve dok ne nauči.

Kada uči govoriti, jednaka je priča. U početku su nam svi ti maleni dječji izrazi zabavni i smiješni, ali dijete uporno nastavlja ponavljati i na kraju uspijeva.

Da bi čovjek nešto naučio, potreban je dovoljan broj ponavljanja neke aktivnosti. Prema istraživanjima, potrebno je čak 10 000 sati vježbe da bi neka aktivnost postala perfektna.

Kada se dijete rodi, ono kao da zna da mora vježbati, ponavljati i biti uporno da bi uspjelo. Ta je urođena potreba za učenjem već u djetetu. Zbog toga se moramo zapitati što se dogodi da dijete smanji broj pokušaja te si umisli da već od prvog pokušaja treba uspjeti? Gdje dolazi do takve, za dijete kobne, greške? Dijete ponekad samog sebe blokira nakon jednog jedinog pokušaja.

Koje greške činimo?

Mi odrasli to učinimo od djeteta. Zaboravili smo da je i nama trebalo nebrojeno pokušaja da dođemo do onog pravog s kojim smo bili zadovoljni te djetetu postavljamo visoka očekivanja. Možda to ne radimo svjesno, nego ga jednostavno ispravljamo u izvođenju. U namjeri da mu pomognemo, mi mu zapravo odnemažemo.

griješi

Time što u procesu učenja imamo fokus na ono što dijete još ne zna, ne motiviramo ga, nego ga blokiramo pa ono ima sve manje pokušaja.

Time što nakon neke djetetove aktivnosti kažemo što još nije dobro i na čemu još treba poraditi, djetetu spuštamo samopouzdanje. Ono ima sve manje vjere u sebe te polako odustaje i opet smanjuje broj pokušaja.

Time što smo i sami odgajani u kritici pa je samo prosljeđujemo dalje djetetu te kritiziramo što sve ne radi dobro, dijete počinje činiti sve manje pokušava bojeći se da ne pogriješi, a mi ne znamo kako ga motivirati.

Nitko nas nije naučio kako druge motivirati jer smo i sami bili kritizirani.

Time činimo djetetu grešku jer ono počinje misliti da od prvog pokušaja treba biti savršeno, a to je nemoguće. Nije se rodio taj koji je prvi put pogodio.

Istraživanja pokazuju da svaka osoba koja želi imati savršeno izvođenje u životu, sportu, glazbi ili na bilo kojem području mora imati sate i sate ponavljanja iste aktivnosti da bi ona uspjela.

Potrebno je minimalno 6 pokušaja da bi ta aktivnost donekle ličila na nešto!

Zašto vam pišem o ovome?

Zato što želim da se najprije dogovorite sa sobom. Da shvatite kako je djetetu potrebno barem 6 pokušaja. Da ga u početku potičete da ima minimalno toliko pokušaja, a ako treba i više. Da ga motivirate da uči tako da neku radnju ponovi više puta.

Savjeti!

– Nemojte nabrajati djetetu što sve nije dobro učinilo, nego baš suprotno. Pohvalite sve ono što je dobro učinilo da shvati da je već i u tom malom broju pokušaja imalo uspjeha te da se potrudi još i više.

– Naučite ga više poticati i motivirati. Neka vaše riječi upućuju na to da je normalno da se više puta nešto radi, pokušava, ponavlja i vježba. Time djetetu šaljete poruku da ne mora uspjeti od prve, već od bilo kojeg pokušaja.

– Naučite odgajati bez kritike. Preporučujem moju edukaciju Mudra kritika od koje dijete „raste“ gdje možete naučiti kako djetetu dati vrlo motivirajuću povratnu informaciju i potaknuti ga da ne odustaje.

– Shvatite da je pohvala dokazano najveća motivacija djetetu. U odgoju češće koristite pravilne pohvale nego li kritiku koja zapravo demotivira i uništava vjeru u sebe.

Svaki roditelj koji se educira i uči kako da bude još i bolji, bit će.

Svaki roditelj koji misli da sve zna, zatvorio je sebi vrata znanju i podučavanju nove generacije djece za koju mi nismo rođeni spremni.

Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!

Također pročitajte:

Emocionalni (ne)sklad s djetetom

Bolji roditelj danas, bolje dijete u budućnosti

A tko će dijete prihvatiti?

Roditeljski prag tolerancije

Ohrabrivanje je bolje od kritiziranja

Izvor: Anita Vadas – savjetnica za uspješno roditeljstvo

Foto: Pexels


Newsletter