fbpx

Očevi, na razvoj dječjeg mozga utječe i vaše ponašanje!

Roditelji i djeca

Uloga glavnog krivca za djetetov razvoj se dugo vremena pripisivala samo majci. Međutim, vremena se mijenjaju, a znanstvena istraživanja sve su naprednija. Ono što su otkrila, zanimljivo je i iznenađujuće ne samo za znanstvenike, već i za sve nas. Na razvoj dječjeg mozga utječu i očevi.

Intenzivan razvoj mozga i općenito živčanog sustava je sastavni dio intrauterinog razvoja djeteta. Započinje već u trećem tromjesečju trudnoće. Zbog toga se uloga glavnog krivca za njegov razvoj dugo vremena pripisivala samo majci. Međutim, vremena se mijenjaju, a znanstvena istraživanja sve su naprednija. Ono što su otkrila, zanimljivo je i iznenađujuće ne samo za znanstvenike, već i za sve nas. Na razvoj dječjeg mozga utječu i očevi.

Epigenetika i razvoj dječjeg mozga

Jeste li svjesni da je samo 25% zdravlja vašeg djeteta određeno čistom genetikom? Razumijete li što to znači? To pokazuje da čak do 75% dječjeg zdravlja može biti pod utjecajem interakcije gena i načina života. Proučavanjem takvog utjecaja vanjskih čimbenika na mijenjanje ili ekspresiju gena bavi se znanstvena disciplina epigenetika. Epigenetici je zbog toga često pripisivana uloga posrednika između okoliša i gena.

Snaga epigenetskih promjena se izražava u “uključivanju” i “isključivanju” određenih gena i određivanju što će se događati u stanici. Naime, epigenetski procesi povezuju okolišne čimbenike s genetskim kodom te omogućuju vanjskim utjecajima ostaviti biokemijski otisak na genomu. Takvi prolazni ili kronični okolišni utjecaji mogu trajno promijeniti epigenetski kod! Prva bolest koji su znanstvenici povezali s epigenetskim promjenama bila je rak.

Vratimo se razvoju mozga. Epigenetskim modifikacijama neuralnih stanica, vanjski čimbenici za vrijeme razvoja embrija u maternici mogu značajno utjecati na razvitak mozga potomka te na njegovo ponašanje u budućnosti. Takav utjecaj mogu imati određeni nutrijenti u prehrani, toksini, ponašanje majke tijekom trudnoće kao i njezina podložnost stresu ili infekcijama. Primjerice, neadekvatna prehrana u ranoj trudnoći može utjecati na razvoj mozga i srca embrija te uzrokovati pobačaj. Promjene emocionalnog stanja majke mogu aktivirati određene centre u mozgu i potaknuti lučenje neurohormona i neurotransmitera koji prelaze posteljicu i utječu na fetus. Na rani razvoj fetalnog mozga posebice je štetna majčina anksioznost jer negativan utjecaj može imati i na kasniji kognitivni razvoj, ponašanje, emocije i pozornost djeteta.

razvoj dječjeg mozga

Dokazano je da stres majke tijekom trudnoće povisuje kod djeteta rizik za razvoj duševnih bolesti poput depresije i shizofrenije tijekom djetinjstva i odrasle dobi. Dakle, okruženje majke doista može utjecati na ekspresiju gena i razvoj bolesti djeteta.

Stres očeva mijenja gene

Vrijeme je da krivicu za djetetov razvoj jednim dijelom preuzme i otac. O tome kako očevo ponašanje djeluje na razvoj dječjeg mozga pobliže je objašnjeno u novom istraživanju. Najveću ulogu ima očev stres.

Naime, istraživanje koje je proučavalo životni vijek muških miševa praćen blagim stresom otkrilo je da očev stres utječe na razvoj mozga njegovih potomaka. U konačnici je pokazalo da su potomci miša koji je bio pod dugotrajnim utjecajem blagog stresa imali oslabljeni stresni odgovor. Slične stvari mogu se događati i u ljudskom organizmu. Stručnjaci pretpostavljaju da je stres toliko snažan čimbenik da može promijeniti očevu spermu koja tada utječe na djetetov razvoj mozga.

Zavirimo li malo dublje u cijelu tu priču, možemo se u to i uvjeriti. Očeva sperma nakon razdoblja izloženosti stresom pokazuje promjene u genetskom materijalu poznatom kao mikroRNA. MikroRNA je vrlo važna molekula koja je sposobna “uključivati” i “isključivati” gene te igrati ključnu ulogu u kojoj geni postaju funkcionalni proteini. Kako dolazi do prijenosa takve mikroRNA molekule na potomstvo?

Jednom kada se u testisima formira muška sperma, ona putuje u glavu pasjemenika gdje sazrijeva. Dio procesa sazrijevanja uključuje i spajanje muških “zametnih” stanica s vezikulama glave pasjemenika. Tako spojeni vezikuli sadrže mikroRNA molekule, uključujući i one promijenjene, nastale kao rezultat očevog iskustva sa stresom. U konačnici, takve mikroRNA molekule utječu na ekspresiju gena u potomstvu.

Znanstvenici pretpostavljaju da čak i blagi stresni izazovi očeva mogu rezultirati vidljivom promjenom u razvoju njihovog potomstva. Ipak, prije izvođenja takvih zaključaka, potrebno je pričekati rezultate drugih istraživanja.

Pročitajte i ovo:

Zašto je dijete kopija roditelja?

I tata je zakon

Priče za laku noć: Tata, ti mi čitaj!

Literatura:
1. New research: Increased stress on fathers leads to brain development changes in offspring. University of Maryland School of Medicine. 2018.
2. Habek D. 2013. Dugoročne posljedice nepovoljnih perinatalnih zbivanja. Radovi Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad u Bjelovaru. 7:1-17.

Foto: Pexels


Newsletter