fbpx

Nemirne noge?

Obiteljska medicina

Sindrom nemirnih nogu uzrokuje velike poteškoće u inicijaciji spavanja, a kada san i nastupi, javlja se periodičko pokretanje nogu.

Sindrom nemirnih nogu (Restless Leg Syndrome) ili Wittmack-Ekbomov sindrom je poremećaj karakteriziran neodoljivim nagonom za pokretanjem tijela kako bi se zaustavile neugodne ili čudne senzibilne smetnje. Sindrom nemirnih nogu je benigni, doživotni poremećaj koji uglavnom sporo napreduje, a mogućnost remisije je na žalost mala. Neliječeni sindrom nemirnih nogu dovodi do kroničnog nedostatka sna i značajnog smanjenja kvalitete života.

Gdje se krije uzrok bolesti?

Sindrom nemirnih nogu može se pojaviti bez poznatog uzroka (tzv. primarni poremećaj) ili može biti sekundaran i javiti se u sklopu druge bolesti (kronična bubrežna bolest, kronična dijaliza, deficit željeza, folne kiseline i vitamina B12, trudnoća) ili posljedice uzimanja lijekova. Smatra se da je riječ o neurološkom poremećaju povezanim s poremećajem u izlučivanju dopamina, tvari koja sudjeluje u kontroli motoričkog sustava te deficitom željeza u dijelu mozga (supstancija nigra) koji je uključen u sintezu dopamina. U oko 60% slučajeva riječ je o nasljednom poremećaju za koji su odgovorni geni na 9., 12. i 14. kromosomu, a nasljeđuje se autosomno dominantno.

Kako ga prepoznati?

Sindrom je karakteriziran boli, neugodnim mravinjanjem, bockanjem, trzanjem ili svrbežom u nogama i to najčešće u području potkoljenica, a rjeđe stopala, natkoljenica ili nekoga drugog dijela tijela, uglavnom ruku. Tegobe se mogu pojaviti jednostrano, ali češće zahvaćaju obje strane tijela. Oboljele osobe imaju neodgodivu potrebu za pomicanjem zahvaćenog dijela tijela jer im to ublažava tegobe. Tegobe se pogoršavaju u mirovanju pri sjedenju, ležanju ili drijemanju, a izraženije su navečer ili u ranim noćnim satima. U ublažavanju simptoma najčešće pomaže hodanje, vožnja biciklom ili jednostavno dizanje i spuštanje stopala.

san krevet poremecaj noge

Poremećaj spavanja

Sindrom nemirnih nogu uzrokuje velike poteškoće u inicijaciji spavanja, a kada san i nastupi, javlja se periodičko pokretanje nogu. Takvi pokreti natrag probude pacijenta i značajno smanjuju vrijeme spavanja. Prosječno vrijeme spavanja bolesnika je pet sati ili manje. Poremećaj spavanja dovodi do neugodnih posljedica: depresije, kronične glavobolje, smetnji koncentracije i memorije, anksioznosti i socijalne izolacije. Tijekom čestog buđenja pojačava se i aktivnost autonomnog živčanog sustava koja dovodi do povišenog rizika od kardiovaskularnih bolesti.

 


Newsletter