fbpx

Kako se igraju majmuni, a kako djeca?

Roditelji i djeca

Trebamo li djeci pokazati kako da se igraju ili je to nešto urođeno? Je li bolja smislena, strukturirana igra ili spontana i slobodna? Mogu li djeca iz igre nešto i naučiti? Postoje znanstvenici koji se bave ovim pitanjima, a unazad su nekoliko godina dobili vrlo zanimljive i korisne odgovore.

Trebamo li djeci pokazati kako da se igraju ili je to nešto urođeno? Je li bolja smislena, strukturirana igra ili spontana i slobodna? Mogu li djeca iz igre nešto i naučiti? Postoje znanstvenici koji se bave ovim pitanjima i koji su unazad nekoliko godina dobili vrlo zanimljive i korisne odgovore.

Kako se igraju majmuni?

Jeste li ikada proučavali dva štenca u igri? Njihova igra obično sadrži puno izazivanja, trčanja, gurkanja i skakanja. Izmjenjuje se dominacija jednog pa drugog, isprobavaju se različite uloge. Takvim načinom igre životinje se dovode u potencijalno stresnu situaciju. Kroz igru i zabavu uče kako se njome nositi.

Da se vratimo na priču o majmunima iz naslova. Istraživanja na rezus majmunima pokazuju zanimljive podatke. Životinje kojima se uskrati igra u najranijoj dobi, kasnije će biti sklonije pretjeranom reagiranju u stresnim situacijama odnosno agresivnim ispadima. Drugim riječima, životinje koje se od malena slobodno igraju u mozgu stvaraju kemijske procese koji im kasnije omogućavaju veću otpornost u stresnim situacijama.

Je li tako i s djecom? Istraživanja pokazuju da je igra evolucijski proces te je kod djece izrazito važna za učenje raznih vještina. Međutim, nije dovoljna bilo kakva igra. Ovdje govorimo o slobodnoj, nestrukturiranoj igri. Roditelji često imaju potrebu djecu u svemu usmjeravati, pomagati im te ih paziti da se ne ozlijede. To je potpuno razumljivo, ali ponekad i nepotrebno. Izrazito je važno da djeca sama smišljaju što će se i kako će se igrati. Važno je da sami postavljaju svoja pravila i granice. Upravo takvim načinom, pokušajima i pogreškama, najbolje uče socijalne vještine koje će im kasnije biti jako korisne.

Emocionalna se otpornost ne postiže izbjegavanjem svih potencijalno stresnih situacija, već učenjem kako njima ovladati.

se igraju

Dobrobiti slobodne igre

Istraživanja pokazuju brojne dobrobiti slobodne igre. Neke od njih su razvoj mašte i kreativnosti, učenje vještina rješavanja sukoba, pregovaranja, dijeljenja i iznošenja vlastitog mišljenja. Također, igrom se vježba samostalnost u donošenju odluka, upornost te zadržavanje pažnje i koncentracije. U igri, djeca doživljavaju ugodne, ali i neugodne emocije. Kako bi mogli nastaviti s igrom, kod sebe i svojih suigrača moraju naučiti prepoznati ljutnju ili strah. Zašto? Tako razvijaju emocionalnu inteligenciju koja se pokazala izrazito važnim faktorom za uspjeh u životu.

Nekoliko korisnih savjeta

Iako su dobrobiti slobodne igre prilično jasne, nije uvijek lako pronaći ravnotežu između brige za dijete i davanja slobode koja im je potrebna. Nekoliko savjeta, stoga uvijek dobro dođu:

  • Boravite s djecom u prirodi: Šume i parkovi su idealna mjesta za istraživanje i zabavu, a stvaraju malu vjerojatnost za ozljedu na travi ili u pješčaniku.
  • Isključite elektroniku: Ona ometa slobodnu igru te smanjuje pažnju i koncentraciju.
  • Pustite ih da im bude dosadno: Dosada je prijatelj jer potiče maštu i kreativnost.
  • Omogućite im da budu kreativni: Ne trebate osmišljavati aktivnosti, ali im osigurajte kreativne materijale poput bojica, tempera, gline i tkanine. Neka koriste pribor koji pobuđuje sva osjetila – vid, sluh, opip i miris jer tako razvijaju mozak.
  • Pustite ih da budu…: Pustite ih da budu svoji, da sami pokušaju riješiti problem ili sukob.

Pokušajte se ne uplitati u odnose s vršnjacima koliko je god moguće. Imajte na umu da tako uče vještine koje će im biti korisne za cijeli život.

Foto: Pexels