fbpx

Kako sam pobijedila rak dojke

Aktualno, slider, Zdrav život

Nadam se kako će ova moja životna priča o borbi s opakom bolešću otvoriti oči svima onima koji se nalaze u sličnoj…

Moje ime je Ana P. Imam 60 godina i jedna sam od mnogih žena oboljelih od maligne bolesti. Željela bih ispričati svoju priču o teškoj borbi s opakom bolešću. Možda na taj način uspijem nekome pomoći?

Sve je počelo 1998. godine kada mi je dijagnosticiran rak dojke. Tada sam imala 40 godina. Za mene je to bio veliki šok i tuga. Hodala sam „kao sumanuta“ i bila u nevjerici budući da do tog trenutka nisam imala problema sa zdravljem. Osim toga, u obitelji sam bila prva osoba kojoj je dijagnosticiran rak dojke te na ovu bolest nisam ni pomišljala.

U travnju iste godine, u Institutu za tumore, napravljena mi je ablacija lijeve dojke i izvađeno 12 limfnih čvorića od kojih su 3 bila pozitivna. Nakon toga je provedena adjuvantna kemoterapija, radio i hormonska terapija.

Kemoterapiju kao i cijelo to razdoblje sam jako teško podnosila, no morala sam pronaći snage za nastaviti dalje. Imala sam troje male djece, najmanje je tada imalo 3 godine, a najstarije 11 godina. Zbog njih sam morala biti jaka i vesela kako ne bi osjetili moju patnju i otkrili sve moje strahove. Najveći strah duboko sam sakrivala i čuvala samo za sebe – bio je to strah da ću ih možda napustiti. Kroz svo to vrijeme bolesti nastojala sam zadržati pozitivan stav i ostati vedra, a uz svoju obitelj i vjeru u Boga, to sam i uspijevala. Kako bih što manje mislila na bolest i strah od njezinog povratka, nastojala sam što više raditi i zaokupirati se nečim drugim. Uz to sam redovito odlazila na kontrolne preglede. Obitelj koja je stalno bila uz mene je bila moja najveća podrška.

Nakon 19 godina, početkom 2017. godine, primijetila sam tvorbu na području lijevog ramena. Nisam bila posebno zabrinuta misleći da se najvjerojatnije radi o masnom tkivu. Nažalost, biopsija je pokazala drugačije – vratio se tumor. Bila sam u čudu: “Zar opet?” “Opet se događa?”

U Klinici za tumore KBC-a Sestre milosrdnice, u srpnju 2017. godine, u cijelosti mi je odstranjeno tumorsko tkivo, a patohistološka je dijagnoza potvrdila liposarkom veličine 9 centimetara. Operacija je dobro prošla, a ovaj put nisam ni imala vremena za strah. Bojala sam se onoga što slijedi nakon nje. Neposredno nakon operacije krenula sam na fizikalne vježbe jer su mi pokreti bili dosta reducirani. Nisam dobila nikakvu terapiju. Zračenje nije indicirano jer se vjerojatno radilo o tumoru induciranim prethodnim zračenjem – takvo je bilo liječničko objašnjenje.

Imala sam dojam kao da sam prepuštena sama sebi, pogotovo zato što je kod nas takva vrsta tumora manje prisutna, a time i manje istražena. Stoga sam ovoga puta pokušala tu opaku bolest pobijediti na drugačiji način.

Ana P rak dojke

Krenula sam u borbu i prije odluke konzilija. Pokušala sam prvo promijeniti prehranu – ne drastično, već ju samo malo presložiti. Izbacila sam ono što sam najviše voljela jesti, a to su slatkiši. Budući da sam imala užurbani tempo života, slatkiše mi je bilo najlakše pojesti i time najbrže utažiti glad. Smanjila sam unos crvenog mesa, kruha, mlijeka i tjestenine. Uzimala sam lan, aroniju, sezam, orašaste plodove i nastojala uzimati što više svježeg voća i povrća. Šetnje koje su bile prisutne i prije, sada su postale češće.

Informirala sam se, čitajući knjige i pretražujući po internetu, o prirodnim preparatima i kontaktirala osobe koje imaju iskustva s istim. Tako sam počela uzimati ulje konoplje, sjemenke konoplje i ostale preporučene Be Healthy proizvode – vitamin C i proteine na bazi konoplje.

U tom sam razdoblju obavila i postoperativni PET-CT kojim su mi ustanovili lezije koje su se doimale kao novonastale jer se nisu uočile na nalazu iz 2013. godine. Na konziliju u rujnu 2017., odlučeno je i blisko praćenje CT-om. Zbog toga sam pojačala unos ulja konoplje i ostalih prirodnih preparata što je na kraju uveliko pridonijelo mom ozdravljenju. Posljedni CT napravila sam u siječnju ove godine i nalaz je bio uredan.

Moja je sreća prevelika da bih je mogla opisati riječima, stoga mi preostaju samo riječi zahvale. 

Želim se zahvaliti svima onima koji su na bilo koji način pridonijeli mom ozdravljenju, od liječnika, medicinskog osoblja do svih drugih osoba, a posebno mojoj obitelji. Nadam se da će ova moja životna priča o borbi s opakom bolešću otvoriti oči svima onima koji se nalaze u sličnoj situaciji, a isto tako i onima koji imaju predispoziciju za pojavu takve vrste bolesti. Nadam se da će ih moja priča potaknuti da i sami nešto poduzmu za sebe, za svoje zdravlje jer nade uvijek ima!

Rak je izlječiv, samo je strah najgori. Zato ga je potrebno prevladati i pravovremeno odlaziti na liječničke preglede.

Foto: Privatni album 


Newsletter