fbpx

Kako loše navike mogu nepovoljno utjecati na djecu?

Dječji svijet

Djeca najčešće uče gledajući i imitirajući svoje roditelje. Zbog toga, uz sve prihvatljive i dobre navike koje djeca usvoje od njih, ona neizbježno uče i loše. Djeca više obraćaju pažnju na ono što činimo, a ne što ih učimo.

Djeca najčešće uče gledajući i imitirajući svoje roditelje. Zbog toga, uz sve prihvatljive i dobre navike koje djeca usvoje od njih, ona neizbježno uče i loše. Djeca više obraćaju pažnju na ono što činimo, a ne što ih učimo.

Većina naših ponašanja nisu svjesne odluke već navike. Jednostavna ponašanja poput pijenja kave ujutro ili složenija ponašanja poput izbjegavanja rješavanja problema kada se pojave primjeri su navika. Navike se usvajaju korak po korak sve dok ne postanu automatizirana ponašanja.

Djeca razvijaju navike rano u životu. Obitelj igra veliku ulogu u razvoju mnogih kvaliteta, ponašanja, stavova, ali i navika kod svakog od nas.

Budući da je jedan od najčešćih načina na koji djeca uče upravo imitacija ili oponašanje kao i učenje po modelu, u ovom slučaju roditelja, potrebno je biti svjestan kako svako naše ponašanje može utjecati na ponašanje djeteta.

Djeca primjećuju kako postupamo čak i kad mislimo da ne obraćaju pažnju. Ona usvajaju sva ponašanja koja čuju i vide oko sebe, pozitivna ili negativna. Kada se ponašamo kao odgovorne i brižne osobe, djeca takva ponašanja također usvajaju, kao i kada se ponašamo neprihvatljivo. Koliko ste puta čuli da dijete ponovi poneku frazu koju i sami izgovarate svakodnevno? Mnoga ponašanja koja ste primijetili kod djece moguće je da su djeca usvojila na jednak način.

U daljnjem tekstu, nalaze se neka ponašanja koja se mogu uočiti kod djece, a koja mogu (ali i ne moraju) biti rezultat učenja u obiteljskom okruženju. Vrlo često niti ne razmišljamo o svakodnevnim, ponekad bezazlenim ponašanjima koja djeca mogu usvojiti po našem modelu. Također, kao roditelji se možemo ponašati na određeni način kao rezultat svojih navika. To posljedično ostavlja posljedice kod djece, ali ne u potpunosti u vidu razvijanja jednakih navika.

Odgovor na frustraciju

Budući da se svakodnevno suočavamo sa stresnim situacijama, često ne možemo kontrolirati svoje emocije i ponašanja. Ako su djeca izložena takvom okruženju, moguće je da jednako tako reagiraju u sličnim situacijama. Bez podučavanja o efektivnim načinima nošenja sa stresom, djeca će lako usvojiti loše načine suočavanja koji su najčešće jedino iskustvo koje doživljavaju.

Neprimjereno komentiranje drugih

Postoji li neko ponašanje ili stav koji nije prihvatljiv od strane druge osobe, u redu je da dijete vidi roditeljevu frustraciju. Mogućnost ispoljavanja vlastitih emocija, analiziranje i kritiziranje tuđih iskustava može nam omogućiti da se mi osjećamo vrjednije i da naše mišljenje vrijedi. Djeca mogu zaključiti kako im takva ponašanja mogu omogućiti uključivanje u određenu grupu ljudi kao i da budu prihvaćeniji. Djeca često ne vide štetu u tome da se o nekome govori ružno, stoga je potrebno biti svjestan da djeca ne opažaju samo naša ponašanja, već i naše riječi, razgovore, ali i namjere ne razmišljajući o posljedicama.

loše navike

Ponašanje prema drugima

Djeca uvijek gledaju modele po kojima uče, posebno roditelje. Ako smo neuljudni prema ostalima ili se ponašamo loše prema supružniku, gledajući takva ponašanja djeca mogu zaključiti kako su tuđi osjećaji manje važniji od vlastitih što je svakako loša lekcija za naučiti.

Isprike

Ponekad je potrebno izreći nekome ispriku, no izloženo li je dijete neistinitim isprikama, može lako usvojiti takav obrazac ponašanja u drugim situacijama. Na primjer, ako nas netko nazove na telefon, a odgovori budu „Ne mogu razgovarati trenutno jer … radim“ ili nešto drugo, djeca su itekako svjesna definicija i što znači riječ „radim“ te kako to nije istinita situacija. Postavlja se pitanje kako disciplinirati dijete za govorenje neistine kada oni slijede naš primjer?

Neprimjeren vokabular

Korištenjem neprimjerenog vokabulara u okruženju djece može rezultirati korištenjem jednakog vokabulara kod djece u školi, s prijateljima ili drugim odraslim osobama. Ponekad nam može biti simpatično kada dijete ponovi određenu frazu koju mi konstantno koristimo, no svakako ne bi bilo tako ako bi dijete isto ponovilo, na primjer, pred učiteljem.

Pokazivanje emocija

Mnogo puta, osjećamo li se loše, a dijete nas upita jesmo li dobro, naš odgovor bude da je sve u redu. Dobro je biti pozitivan, ali je pogrešno skrivati svoje prave emocije.

Dijete treba naučiti da je u redu osjećati se ljuto, tužno ili frustrirano.

Potrebno je biti svjestan da, iako skrivamo svoje emocije, djeca su jako osjetljiva i lako prepoznaju kada emocije i pokazivanje istih nisu u skladu. Time učimo dijete da skriva svoje emocije ili da je ono razlog zašto smo ljuti čime doprinosimo da se ono osjeća loše.

Zahtjevi kao pitanja

Želimo li da dijete nešto uradi, vrlo često kažemo na primjer „Možeš li pospremiti stol?“. Kada djetetu dajemo upute u obliku pitanja, dijete čuje samo zahtjev i pretpostavlja da ima opciju ne uraditi što smo upitali. Kada dijete ne ispoštuje zahtjev, ponavljamo se i gubimo strpljenje. Jasnoća je ključ – „Pospremi stol, molim te“, bez postavljanja pitanja, čime se ponovno stječe kontrola nad situacijom.

Kritiziranje

Vrlo često usmjereni smo previše ka pogreškama. Na primjer, kada dijete ima odlične ocjene iz dva predmeta, a dobru ocjenu iz trećeg, možemo ga zbog toga ukoriti zanemarujući odličan uspjeh u ostalim predmetima. Nadmašuju li kritike pohvale, vaše dijete vas može ignorirati ili se obraniti. Može se dogoditi i da se dijete prestane truditi jer je uplašeno da neće uspjeti i da će vas razočarati ili pak može postati perfekcionist misleći da sve što uradi manje će vas razočarati. Potrebno je, stoga u odgoju koristiti što više pohvala i usmjeriti se na pozitivna ponašanja. Na primjer, pohvaliti odlične ocjene: „Odlično, jako sam ponosan što si dobio petice“ i nastaviti s manje dobrim ishodom „Taj predmet je jako težak i mogu ti pomoći da za sljedeći test učim s tobom“.

Ako ste roditelj i uočavate neke od ovakvih ponašanja, kako bi to promijenili potrebno je razumjeti zašto se takva navika pojavila. Važno je zapamtiti da je prilikom mijenjanja ponašanja bitno strpljenje. Pažnja usmjerena na naviku može još pogoršati naviku i produljiti njezino pojavljivanje.

Dakle, najbolji korak djelovanja je usredotočiti se na pozitivne navike i poticati korak po korak željeno ponašanje pozitivnim poticajima – nagradama, pohvalama ili nekim postupkom koji djeluje kod vašeg djeteta.

Foto: Pexels


Newsletter