fbpx

Jesu li vaša djeca “mali” ili “veliki” ljudi?

Roditelji i djeca

Kakav je vaš stav prema djeci? Jesu li djeca vama, samo zato što su u malom tijelu, i mali ljudi čije mišljenje nije bitno ili po vašem nemaju dovoljno iskustva niti znanja da ih se posluša? Vidite li ih kao dušice koje imaju vrijednost, koje su mudre, pune bisera i nekog neopisivog znanja, nevina su i vrlo moćna bića puna ljubavi?

Kakav je vaš stav prema djeci? Jesu li djeca vama, samo zato što su u malom tijelu, i mali ljudi čije mišljenje nije bitno ili po vašem nemaju dovoljno iskustva niti znanja da ih se posluša? Vidite li ih kao dušice koje imaju vrijednost, koje su mudre, pune bisera i nekog neopisivog znanja, nevina su i vrlo moćna bića puna ljubavi? Kada na brzinu odgovarate na prethodna pitanja, vjerojatno ćete se odlučiti za drugo. Međutim, vaša djela i postupci prema djeci pokazuju tko ste u stvari.

Jeste li netko tko uvažava ili omalovažava djecu?

Kada na svoje ili tuđe dijete gledate sa stavom da je ono neiskusno i ima premalo godina da bi se sada upuštalo u razgovor s odraslima, tada to ni nećete raditi, već ćete uglavnom naređivati i davati upute.

Možda ćete izgovoreno i ponoviti nekoliko puta, no ako dijete neće razumjeti, vrijeđat ćete ga svjesno – riječima ili nesvjesno – postupcima da mu ne želite više ponavljati kad je ono glupo i ne shvaća. Time mu dajete do znanja da nije do vas, niti do međusobne komunikacije, već do ograničenja koje ono ima. Doživljava li dijete od vas takvo ponašanje više puta, pred vama će imati vrlo nisko samopoštovanje i najčešće će griješiti upravo u vašem prisustvu.

Samopoštovanje je naša osobna procjena o sebi stvorena na osnovu tuđeg mišljenja o nama. Dakle, na osnovu vašeg mišljenja dijete ima lošu sliku o sebi! Pošto mu takve osobe češće to ponavljaju, ono povjeruje takvima, a ne onima koji ga hvale. Zašto?

Kad ističemo nešto dobro kod djeteta, najčešće to ne ponavljamo više puta nego jednom ili dva puta i to je to. Ono ružno ćemo ponavljati do iznemoglosti s namjerom da se dijete promijeni. Međutim, nitko se još nikada nije promijenio na bolje od kritike.

Razmislite dobro o svojim postupcima, osvijestite ih i nastojite ih ublažiti

Ako vam je namjera takvog ponašanja da se dijete promijeni, varate se. Djetetu ćete srozati mišljenje o sebi i promijenit će se na gore. Nećete dobiti ono što ste htjeli, a neće ni dijete.

Ako nikada ne pitate dijete za njegovo mišljenje, ne upuštate se u rasprave i ne pustite da i dijete izrazi svoje stavove, ako mu ne date da povremeno ono odlučuje kuda ćete ići ili što ćete raditi, tada dijete o sebi počinje misliti kao o biću niže vrijednosti u obitelji. Samo zato što vi ne uvažavate dijete, ono se stavlja u takvu poziciju. Vama je dijete „mali“ čovjek. Nesvjesno to dajete do znanja djetetu.

Jednako loše je ako djetetu dajete da uvijek donosi svoje mišljenje, da vlada obitelji i da svi rade ono što ono želi. Opet učite dijete pogrešnim vrijednostima jer ono sada ne uči uvažavati vas te time neće niti druge, njemu nepoznate ljude. Potreban je balans u međusobnom uvažavanju kako mišljenja, tako i stavova, ali i osoba s kojima komunicirate.

Neki poistovjećuju poštovanje i uvažavanje, no kada nekog poštujete, automatski se stavljate ispod njega. Kada ga uvažavate, tada ste s njim na istom nivou. Pošto je dijete mlađe od odraslih, podrazumijeva se da ono treba poštovati odrasle, no nekako se smetne s uma da i odrasli trebaju uvažavati djecu bez obzira na dob.

Sve dok postoji međusobno uvažavanje, sve u komunikaciji i odnosu je dobro. Kada se u komunikaciji nađe samo jedna jedina osoba koja ima stav da „dijete mora pojesti još puno žganci“ (to dođe poput mjerne jedinice ishrane za povećanje količine pameti, znanja, jačine, ljepote, rasta, snage…) da bi moglo pametovati, netko u tom odnosu gubi, a netko dobiva. Netko se osjeća dobro, a netko loše.

djeca

Članovi obitelji bi se trebali međusobno uvažavati žele li da se netko u obitelji ne osjeća loše, kao gubitnik ili pak da mu se ruši (samo)poštovanje.

Većina odraslih uopće nije svjesna svojeg stava “s visine” prema djeci

Svaki put kada nemate strpljenja i ne želite objasniti onoliko puta koliko djetetu treba, kada omalovažavate dijete ili se postavljate da vi sve znate, a dijete nema pojma ili neka slična ponašanja, ostavljate djetetu dojam da je ono manje vrijedno od vas.

Koliko god da vam se ono dokazuje, ako ima više ovakvih vaših stavova prema djetetu, a manje primjećivanja u čemu je sve dijete dobro, nemojte se čuditi što je vaše dijete povučeno, što ne iznosi mišljenje, odgovara sa „svejedno mi je!“, nema hrabrosti dići ruku u školi, izreći svoj stav u društvu i slično. Sve to je negdje naučilo. Da dijete poprimi takav stav i da mu poštovanje bude na nuli, trebali su proći mjeseci i godine.

Kada roditelj to osvijesti, već bude prekasno. Tada najčešće sve naokolo pita kako da djetetu podigne samopouzdanje, sad kada mu je poštovanje blizu nule. Priča počinje puno prije nego li su simptomi postali vidljivi.

Sva sreća da dijete bezuvjetno voli svoje roditelje i ne zamjera im na svemu tome te nađe osobu koja vjeruje u njega. Samo ta jedna osoba može napraviti čudo od života vjerom u dijete, podižući mu poštovanje u sebe iz dana u dan.

Shvaćate li koliko su današnje generacije naprednije od naših generacija ili onih prije nas?

Kada biste to istinski razumjeli, nikada vam ne bi palo na pamet da ne uvažavate bilo koje dijete. Znanstveno je dokazano da današnje generacije puno brže uče od onih prije, bolje pamte i rađaju se napredniji.

Sjetite se koliko dugo su nekada bebe bile umotane u jastuke i tek su ih s nekoliko mjeseci “otpakirali” i oslobodili im udove. Današnja djeca od svega par mjeseci mlataraju rukicama i nogicama, gledaju okolo i razaznaju boje. Smješkaju se i vizualno upijaju ugodu i neugodu oko sebe. Svijest djeteta je viša nego ranije. Da ne spominjem što se događa kada im date u ruke tablet ili neki gadget. Rasture ga u svega par sati dok nama odraslima trebaju dani, a katkada i tjedni (nekima i duže).

Intelektualno su napredniji i sposobniji kada dolaze u školu. Imaju puno više informacija nego li smo mi imali u toj dobi. Da ne spominjem indigo djecu, kristalnu djecu ili djecu koja imaju neka sjećanja iz prošlih života. Dakle, vama ispod krova raste velika duša, a sam vaš stav da “to nije tako” potrebno je mijenjati jer ne koristi ni vama ni djetetu.

Kako početi mijenjati stav?

Pitajte se s kojom namjerom gledate na dijete kao na biće koje vrijedi manje i dajte sebi odgovor. Tko vas je uvjerio da je tome tako? Svakodnevno razuvjeravajte sebe na ove načine:

  • Iz dana u dan pronalazite divne osobine koje vaše dijete ima.
  • Više razgovarajte s djetetom i tražite njegove savjete. Katkada ih poslušajte i napravite tako.
  • Pred drugima prešutite kritike, a ako već imate jakog unutarnjeg kritičara, kritizirajte dijete u četiri oka.
  • Vježbajte više hvaliti, a manje kuditi dijete. Pravilo je pet pohvala na jednu kritiku pa radite na tome.
  • Dajte sebi priliku da prepoznate mudrost u tom malenom biću koje vas bezuvjetno voli i oprašta te učite te divne osobine koje vaše dijete ima.

Tako će vaše dijete iz dana u dan postajati sve bolje i bolje. Razvijat će se u osobu koja poštuje sebe i druge. Samim time će rasti i samopouzdanje te jednog dana nećete doći u situaciju da se vaše dijete neće znati izboriti za sebe. Uzmite vremena koliko god vam treba jer se isplati investirati u taj dio!

Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!

Pročitajte i ovo:

Je li žena zaboravila biti žensko i ženstvena?

Zašto je dijete kopija roditelja?

Izvor: Anita Vadas – savjetnica za uspješno roditeljstvo

Foto: Pexels


Newsletter