fbpx

Islandski lišaj

Ljekovito bilje

Islandski lišaj predstavlja simbiotski odnos gljive mješinarke i zelene alge. Za pripremu ljekovitih pripravaka koristi se samonikli islandski lišaj jer uzgojeni lišaj sadrži puno manju količinu ljekovitih tvari.

Islandski lišaj je vrsta lišajeva iz porodice Parmeliaceae. Naziv je dobio zbog česte prisutnosti na Islandu gdje se koristi kao izvor hrane. Islandski lišaj predstavlja simbiotski odnos gljive mješinarke i zelene alge. Uspravnog je rasta i naraste do desetak centimetara visine. Ima uspravnu steljku (talus) grmolikog oblika i maslinastozelene boje na strani okrenutoj prema suncu, a svijetlozelene do sive boje na suprotnoj strani. Najdonji dijelovi steljke su crvenkaste boje. Ogranci islandskog lišaja su žljebasti, glatki te zavrnuti i nazubljeni na rubovima. U svježem stanju, islandski je lišaj mekan i kožasto žilav, a u suhom stanju krt i lomljiv. Islandski lišaj je strogo zaštićena vrsta. Za pripremu ljekovitih pripravaka koristi se samonikli islandski lišaj jer uzgojeni lišaj sadrži puno manju količinu ljekovitih tvari. Najčešće se koristi u obliku sirupa ili čaja.

Stanište

Islandski lišaj raste na tlu hladnih i vlažnih planinskih područja. U našim krajevima raste na Velebitu, Plješivici i Dinari. Otporan je na sušu i veliku hladnoću. Ne podnosi zagađenje zraka pa se koristi kao dobar pokazatelj čistoće okoliša.

Cvatnja i vrijeme branja

Sakuplja se čitava steljka u razdoblju od svibnja do rujna. Bere se za vrijeme suhog vremena jer steljka mora biti potpuno suha. Nakon toga se čisti od mahovine i drugih onečišćenja te suši u hladu na prozračnom i suhom mjestu. Čuva se na suhom mjestu.

Kemijski sastav islandskog lišaja

Kemijski sastav ovisi o geografskom podrijetlu. Islandski lišaj sadrži više od 50% polisaharida (lihenin i izolihenin), eterično ulje, pektin, aromatske lišajne kiseline (cetrarnu i protocetrarnu kiselinu), alifatske lišajne kiseline (protolihestearinsku i usninskausinsku kiselinu) te željezo i jod. Talus islandskog lišaja je bogat provitaminom A i vitaminima B kompleksa.

islandski lisaj
Foto: Pixabay

Ljekovita svojstva islandskog lišaja

  • Koristi se za liječenje upale usne šupljine, ždrijela i gornjih dišnih puteva.
  • Blagotvorno djeluje na sluznicu dišnih puteva, smiruje kašalj, smanjuje grlobolju, promuklost, olakšava gutanje, čisti i jača pluća.
  • Polisaharidi oblažu sluznicu dišnih puteva, smanjuju kontakt sluznice s nadražajnim sredstvom i tako smanjuju podražaj na kašalj.
  • Usinska kiselina islandskog lišaja ima antibakterijsko i antifungalno djelovanje.
  • Gorka tvar lihenin potiče apetit i metabolizam te blagotvorno djeluje na cijeli probavni sustav.
  • Preporučuje se u liječenju želučanih tegoba.
  • Aromatske i alifatske lišajne kiseline su odgovorne za antibiotički i protuupalni učinak.
  • Posjeduje i imunostimulirajuće djelovanje.
  • Natrijeve soli usinske kiseline se koriste u kozmetici za liječenje bubuljica, seboroičnog dermatitisa kože i vlasišta.

Korisni savjeti

Islandski lišaj se ne smije kuhati s ciljem odstranjenja gorkog okusa jer on potječe od cetrarne kiseline koja je među najljekovitijim sastojcima lišaja. Čaj se priprema tako da se dvije žlice islandskog lišaja potope u 2 decilitara hladne vode, ugriju do vrenja, ostave poklopljene 10 minuta i procijede. Čaj se pije nezaslađen, u gutljajima, 2 do 3 šalice dnevno. Ocijeđeni lišaj može se ponovno iskoristiti tako da se namoči u hladnoj vodi, ostavi preko dana, a navečer kratko provrije.

Kod bolesti dišnog sustava islandski lišaj se može kombinirati sa sitnocvjetnom divizmom (Verbascum thapsus), pravim omanom (Inula helenium), maruljom (Marrubium vulgare) i plućnjakom (Pulmonaria officinalis).

Nuspojave

Pravilna primjena islandskog lišaja je sigurna za upotrebu i ne ometa djelovanje lijekova. Može se koristiti i kod male djece, već od navršene prve godine života. Dugotrajna upotreba preparata islandskog lišaja može izazvati mučnine i probleme s jetrom.

Latinski naziv: Cetraria islandica L.

Porodica: Parmeliaceae

Foto: Pixabay


Newsletter