Islandski lišaj je vrsta lišajeva iz porodice Parmeliaceae. Naziv je dobio zbog česte prisutnosti na Islandu gdje se koristi kao izvor hrane. Islandski lišaj predstavlja simbiotski odnos gljive mješinarke i zelene alge. Uspravnog je rasta i naraste do desetak centimetara visine. Ima uspravnu steljku (talus) grmolikog oblika i maslinastozelene boje na strani okrenutoj prema suncu, a svijetlozelene do sive boje na suprotnoj strani. Najdonji dijelovi steljke su crvenkaste boje. Ogranci islandskog lišaja su žljebasti, glatki te zavrnuti i nazubljeni na rubovima. U svježem stanju, islandski je lišaj mekan i kožasto žilav, a u suhom stanju krt i lomljiv. Islandski lišaj je strogo zaštićena vrsta. Za pripremu ljekovitih pripravaka koristi se samonikli islandski lišaj jer uzgojeni lišaj sadrži puno manju količinu ljekovitih tvari. Najčešće se koristi u obliku sirupa ili čaja.

Stanište

Islandski lišaj raste na tlu hladnih i vlažnih planinskih područja. U našim krajevima raste na Velebitu, Plješivici i Dinari. Otporan je na sušu i veliku hladnoću. Ne podnosi zagađenje zraka pa se koristi kao dobar pokazatelj čistoće okoliša.

Cvatnja i vrijeme branja

Sakuplja se čitava steljka u razdoblju od svibnja do rujna. Bere se za vrijeme suhog vremena jer steljka mora biti potpuno suha. Nakon toga se čisti od mahovine i drugih onečišćenja te suši u hladu na prozračnom i suhom mjestu. Čuva se na suhom mjestu.

Kemijski sastav islandskog lišaja

Kemijski sastav ovisi o geografskom podrijetlu. Islandski lišaj sadrži više od 50% polisaharida (lihenin i izolihenin), eterično ulje, pektin, aromatske lišajne kiseline (cetrarnu i protocetrarnu kiselinu), alifatske lišajne kiseline (protolihestearinsku i usninskausinsku kiselinu) te željezo i jod. Talus islandskog lišaja je bogat provitaminom A i vitaminima B kompleksa.

Ljekovita svojstva islandskog lišaja

• Koristi se za liječenje upale usne šupljine, ždrijela i gornjih dišnih puteva.
• Blagotvorno djeluje na sluznicu dišnih puteva, smiruje kašalj, smanjuje grlobolju, promuklost, olakšava gutanje, čisti i jača pluća.
• Polisaharidi oblažu sluznicu dišnih puteva, smanjuju kontakt sluznice s nadražajnim sredstvom i tako smanjuju podražaj na kašalj.
• Usinska kiselina islandskog lišaja ima antibakterijsko i antifungalno djelovanje.
• Gorka tvar lihenin potiče apetit i metabolizam te blagotvorno djeluje na cijeli probavni sustav.
• Preporučuje se u liječenju želučanih tegoba.
• Aromatske i alifatske lišajne kiseline su odgovorne za antibiotički i protuupalni učinak.
• Posjeduje i imunostimulirajuće djelovanje.
• Natrijeve soli usinske kiseline se koriste u kozmetici za liječenje bubuljica, seboroičnog dermatitisa kože i vlasišta.

Korisni savjeti

Islandski lišaj se ne smije kuhati s ciljem odstranjenja gorkog okusa jer on potječe od cetrarne kiseline koja je među najljekovitijim sastojcima lišaja. Čaj se priprema tako da se dvije žlice islandskog lišaja potope u 2 decilitara hladne vode, ugriju do vrenja, ostave poklopljene 10 minuta i procijede. Čaj se pije nezaslađen, u gutljajima, 2 do 3 šalice dnevno. Ocijeđeni lišaj može se ponovno iskoristiti tako da se namoči u hladnoj vodi, ostavi preko dana, a navečer kratko provrije.

Kod bolesti dišnog sustava islandski lišaj se može kombinirati sa sitnocvjetnom divizmom (Verbascum thapsus), pravim omanom (Inula helenium), maruljom (Marrubium vulgare) i plućnjakom (Pulmonaria officinalis).

Nuspojave

Pravilna primjena islandskog lišaja je sigurna za upotrebu i ne ometa djelovanje lijekova. Može se koristiti i kod male djece, već od navršene prve godine života. Dugotrajna upotreba preparata islandskog lišaja može izazvati mučnine i probleme s jetrom.

Latinski naziv: Cetraria islandica L.

Porodica: Parmeliaceae

Foto: Pixabay