fbpx

Intervju s dr. Laticom Friedrich: neuroznanost nudi nova uzbudljiva otkrića

Aktualno, slider, Zdrav život

Brojna istraživanja mozga iz temelja mijenjaju naše razumijevanje bolesti kao što su multipla skleroza i neuroimunološke

Hrvatsko društvo za neuroznanost, Hrvatski institut za istraživanje mozga i Znanstveni centar izvrsnosti za temeljnu, kliničku i translacijsku neuroznanost Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, od 12. do 18. ožujka 2018. godine organiziraju Tjedan mozga – svjetsku kampanju poznatu kao „Brain Awareness Week“. Tim putem razgovarali smo s Laticom Friedrich, dr.med., specijalist neurologije.

Što je novo u istraživanju mozga i kako biste usporedili istraživanja mozga u Hrvatskoj u odnosu na druge europske zemlje?

Neuroznanost je danas iznimno uzbudljiva i dinamična grana znanosti, a karakterizira je činjenica da u tom području više nisu uključeni samo biolozi, kemičari, liječnici i stručnjaci sličnih profila, već je došlo do značajnog razvoja tzv. računalne neuroznanosti (eng. computational neuroscience) te pomoću računalnih modela sada možemo mnogo bolje razumjeti kako neuroni, tj. moždane stanice međusobno komuniciraju i koji su to neuronski krugovi uključeni u različitim oblicima ljudskog ponašanja, a koji ne funkcioniraju u bolesti. Jednom kada to bolje razumijemo, moguć je i obrnuti proces, tj. temeljem poznavanja modela kako naš mozak uči, možemo isti princip primijeniti na računalo za razvoj umjetne inteligencije što se danas već uvelike koristi. Upravo je povezanost mozga i umjetne inteligencije i jedna od dvije glavne teme ovogodišnjeg Tjedna neuroznanosti. S druge strane, u neuroznanosti kao i u drugim granama medicine često dolazi do nekih prilično bazičnih otkrića koje „uzdrmaju“ sve što mislimo da smo dotad znali. Npr. stoljećima se podučavalo kako je mozak jedini ljudski organ koji nema limfni sustav, a prošle godine je nedvojbeno dokazano da takav sustav postoji što posljedično iz temelja mijenja naše razumijevanje bolesti kao što su multipla skleroza i ostale neuroimunološke bolesti.

U Hrvatskoj su mogućnosti istraživanja mozga, kao i u drugim područjima znanosti, često ograničene nedovoljnim financijskim sredstvima i nedovoljnim ulaganjem u znanost općenito, no usprkos tome smatram da naši znanstvenici na tom području ostvaruju velik broj vrlo vrijednih znanstvenih publikacija. Ono po čemu je situacija u Hrvatskoj donekle specifična u ovom polju, je da se od znanstvenika najčešće očekuje da se opredijeli na klinička ili tzv. bazična istraživanja. Dakle moji kolege neurolozi najčešće provode tzv. klinička istraživanja na pacijentima koji imaju određenu bolest dok oni liječnici koji se bave istraživanjima mozga s područja anatomije, fiziologije, genetike i slično uopće ne rade s pacijentima. Postoje iznimke, ali rekla bih da se u Hrvatskoj one mogu nabrojati na prste jedne ruke. Dok je npr. u zemljama kao što su Velika Britanija sasvim uobičajeno da liječnik neurolog pola svog radnog vremena npr. prima pacijente s epilepsijom, a drugu polovicu istražuje neki aspekt epilepsije na laboratorijskim životinjama. Takav rad je tada daleko izazovniji, više motivirajući za jednog znanstvenika i vodi k boljem cjelovitom razumijevanju bolesti kojom se dotični bavi.

Neurološke bolesti se nalaze na visokom mjestu prema učestalosti. Svjedoci smo velikog broja oboljelih od moždanog udara, Alzheimerove bolesti, Parkinsonove bolesti, epilepsije, autizma i tumora mozga. Postoji li razlika između neuroloških bolesti nekad i danas?

Na prvi pogled se možda čini kako danas ljudi češće obolijevaju od neuroloških bolesti, no takav dojam treba staviti u širi kontekst. Mnoge bolesti koje ste nabrojali, kao što su Alzheimerova, Parkinsonova bolest i moždani udar, povezane su sa starenjem i očekivano je da starenjem populacije imamo i veći broj bolesnika s tim dijagnozama. Također kod bolesti kao što je multipla skleroza pratimo povećanje frekvencije te bolesti tijekom 20. stoljeća, no smatra se kako je to većinom odraz poboljšanja dijagnostike, odnosno u prošlosti, kada nam magnetska rezonanca nije bila široko dostupna, bi velik broj tih bolesnika prošao nedijagnosticirano. No, postoji zaista i mogućnost da ljudi danas češće obolijevaju od te bolesti što se dovodi u vezu s promjenom izloženosti nekim virusima ili promjenom životnih navika kao što je manja izloženost sunčevoj svjetlosti u djetinjstvu u odnosu na ranije. U svakom slučaju, iako za velik broj neuroloških bolesti danas još nemamo pravog lijeka, posljednjih se desetljeća na tržištu pojavio vrlo velik broj novih lijekova za stanja kao što su epilepsija ili multipla skleroza, a odlikuje ih visoka djelotvornost i manje nuspojava u odnosu na one starije. U području moždanog udara, ostvaren je ogroman napredak samo u posljednjih 15-ak godina gdje smo od stanja da za te bolesnike nismo mogli učiniti gotovo ništa osim dobre njege i rehabilitacije, danas u mogućnosti instrumentima ući u krvnu žilu i izvaditi krvni ugrušak odgovoran za moždani udar. To u praksi izgleda tako da bolesnik koji nije mogao govoriti i imao je potpuno paraliziranu jednu stranu tijela, ako se intervencija izvede na vrijeme unutar nekoliko sati, već drugi dan nerijetko bude potpuno urednog stanja! Takve stvari su fascinantne i još smo u bliskoj prošlosti o njima mogli samo sanjati.

Čime najviše uništavamo moždane stanice i mogu li se one obnoviti?

Bitno je razumjeti da je gubitak moždanih stanica normalan proces koji je povezan sa starenjem. No, ako je mozak izložen određenim štetnim supstancama taj proces se ubrzava i može dovesti do tzv. simptomatskog stadija, odnosno razvoja bolesti kao što je npr. demencija. Jedan od klinički najznačajnijih i najučestalijih neurotoksina u našem podneblju još uvijek je alkohol, a tu su naravno i gotovo sve vrste droga. Danas sve više znamo i o mehanizmima kojim različiti industrijski spojevi, teški metali i pesticidi dovode do štetnog djelovanja na neurone. U ovom slučaju klinički značajna djelovanja kod odraslih osoba vidimo relativno rijetko, ali utjecaj je mnogo veći na osjetljive mozgove u razvoju, dakle potrebno je pripaziti na izloženost ovim spojevima kod trudnica i male djece. Ranije se smatralo kako moždane stanice u odrasloj dobi nemaju uopće mogućnost obnavljanja, odnosno za razliku od gotovo čitavog ostatka tijela, oštećene stanice se ovdje ne mogu obnoviti dijeljenjem preostalih, zdravih stanica. Sada znamo da to nije u potpunosti tako, odnosno postoje dijelovi mozga koji su izvor tzv. neuralnih matičnih stanica koje su sposobne dijeliti se i obnavljati. No, bitno je napomenuti kako su ta područja mozga vrlo mala i ograničena te u načelu još uvijek vrijedi to da je jednom uništena moždana stanica zauvijek izgubljena!

dr. Latica Friedrich lijecnik mozak istrazivanje

U posljednje vrijeme se sve više priča o prirodnim načinima očuvanja pamćenja i zdravlja mozga: ublažavanju stresa, kvalitetnom snu, omega-3 masnim kiselinama i orašastim plodovima. Možemo li uistinu očuvati zdravlje svog mozga i možemo li ga „trenirati“?

Postoje relativno brojna istraživanja koja zaključuju kako mjere prevencije kao što su npr. mediteranska dijeta, uzimanje omega-3 masnih kiselina, vitamina B, redovito vježbanje i slično djeluju zaštitno na mozak i smanjuju izglede za razvoj demencije. No, treba biti iskren i ovdje istaknuti da je vrlo teško napraviti opsežno istraživanje koje će zadovoljavati stroge znanstvene kriterije, a kojim će takvo nešto biti moguće nedvojbeno dokazati. Npr. lako je dokazivo da ljudi koji žive u mediteranskim područjima imaju manju učestalost demencije, ali puno je teže biti siguran da je to isključivo zbog prehrane, a ne nekog drugog čimbenika koji možda nismo uzeli u obzir. Slično je i s metodama ublažavanja stresa od kojih je najistraživanija tzv. „mindfulness“ meditacija gdje postoje obećavajući dokazi kako njeno redovito prakticiranje kod početnih stadija demencije dovodi do boljeg mentalnog funkcioniranja. U svakom slučaju, dok iščekujemo nedvojbene dokaze o ovim mjerama, s obzirom na to da sve one nemaju štetnih učinaka, a imaju dobrobit za zdravlje općenito, danas stručnjaci preporučuju za prevenciju demencije multifaktorijalni pristup koji obuhvaća: redovito vježbanje, zdravu prehranu, redukciju vaskularnih rizičnih faktora kao što su regulacija šećerne bolesti, povišenog krvnog tlaka i prestanak pušenja, redukciju stresa i pravovremeno liječenje depresivnog poremećaja.

Za kraj, svakako bih pozvala čitatelje da se pridruže ovogodišnjem, već 17. po redu Tjednu mozga s glavnim temama „Mozak i umjetna inteligencija“ te „Mozak – glad za kisikom i glukozom.“ Sigurna sam da će iz bogatog programa koji se odvija na mnogobrojnim lokacijama svatko moći naći temu koju ga zanima i o kojoj će saznati nešto više od uglednih stručnjaka.

 

Foto: Privatni album