fbpx

Inkontinencija, problem o kojem žene rijetko pričaju

Žensko zdravlje

Jasno je da su uzroci inkontinencije brojni, a terapija raznovrsna pa je najbolje obratiti se u specijalizirani centar.

U dijagnostici inkontinencije potrebno je prvo učiniti dnevnik mokrenja u kojem se tijekom nekoliko dana bilježi dnevni unos tekućine, broj mokrenja i količina izmokrenog urina. Time liječnik dobiva uvid u prosječni obrazac mokrenja bolesnika.

  • “Pad test” je sljedeća pretraga u inkontinentnih osoba, a radi se o jednostavnom vaganju suhih uložaka. Dobiveni broj oduzme se od težine uloška natopljenog urinom i time se dobije dnevna količina urina u gramima koja bolesnici nekontrolirano pobjegne.
  • Od laboratorijskih pretraga potrebno je učiniti bakteriološku analizu urina. Citološka analiza urina otkrit će postojanje tumorskih stanica u mjehuru, a eventualna cistoskopija potvrditi ili isključiti promjene na njegovoj stijenci.
  • Urodinamskom obradom mjere se tlakovi u mokraćnom mjehuru, u fazi njegova punjenja i u fazi mokrenja, što može biti odlučujuće za dijagnozu.

Terapija inkontinencije prvenstveno ovisi o njenom uzroku, a može biti kirurška ili medikamentozna. Kod stres inkontinencije terapiju je moguće početi i vježbama za jačanje mišića dna zdjelice, ali iskustva govore da bolesnice često odustaju od terapije i prije no što je moguće polučiti rezultat. U medikamentoznoj terapiji postoje lijekovi koji pojačavaju ili smanjuju kontraktibilnost mjehura, a njihov odabir ovisi o prirodi poremećaja. Kod spuštenog mokraćnog mjehura moguće je pokušati medikamentoznom terapijom, a u slučaju neuspjeha potrebno je učiniti plastični zahvat podizanja mokraćnog mjehura.

Postoji veliki broj različitih operacija kojima se podiže vrat mokraćnog mjehura i istodobno korigira njegovo izbočenje u vaginu, tzv. cistokela. Danas se sve više prakticira endoskopski put tijekom kojeg se pomoću posebnih instrumenata i pod kontrolom TV kamere vrši korektivni zahvat. Najnovija je tzv. TVT metoda kod koje se za podizanje koristi specijalna traka. Izvodi se ambulantno u lokalnoj anesteziji, a oporavak je brz.

Iz izloženog je jasno da su uzroci inkontinencije brojni, a terapija raznovrsna pa je najbolje obratiti se u specijalizirani centar.

Inkontinencija urina kod žena (STATIČKA ILI STRES INKONTINENCIJA)

Mokraćni mjehur i mokraćna cijev se normalno nalaze unutar trbušne šupljine. Pri kašljanju ili naprezanju povišenje tlaka ravnomjerno se prenosi na vanjske stijenke mokraćnog mjehura i mokraćne cijevi, odnosno ventilnog mehanizma mjehura. Kod žena koje su više puta rađale ili je porod bio težak, dolazi do spuštanja mjehura pa se povišenje tlaka u trbuhu prenosi na mjehur, ali ne i na ventilni mehanizam. Na taj način tlak u mokraćnom mjehuru pri kašljanju i naprezanju nadilazi tlak u ventilnom mehanizmu i dolazi do nekontroliranog bijega urina.

Treći tip inkontinencije posljedica je promjena na samoj stijenci mokraćnog mjehura koje uzrokuju njegovu prekomjernu podražljivost. Očituje se nezadrživim nagonom na mokrenje i ako WC nije u blizini, može doći do bijega urina. Ovaj poremećaj naziva se urgencija ili urgentna inkontinencija. Najčešći je uzrok obična upala, no nerijetko uzrok može biti tumor ili kamen u mjehuru kada je terapija naravno kirurška.

U određenim slučajevima ne možemo pronaći niti jedan od navedenih uzroka. Tada se radi o tzv. nestabilnom mjehuru koji ima smanjen funkcionalni kapacitet pa se podražaj na mokrenje javlja i kod malog volumena urina.

Krv u mokraći

Krv u mokraći nerijetko dovodi bolesnike na liječnički pregled. Pacijenti je obično povezuju s tumorskim procesima što na sreću ne mora biti slučaj. Pri ocjeni uzroka krvarenja vrlo je važno utvrditi prateće simptome. Nagla pojava krvi u mokraći praćena pečenjem i učestalim mokrenjem viđa se kod jačih upala mjehura ili prostate kod muškaraca. Nakon provedene ciljane antibiotske terapije tegobe, a tako i krvarenje prestaju te daljnje pretrage uglavnom nisu potrebne. Ponekad se u mjehuru oboljelog može naći kamenac koji tada zahtjeva odstranjenje. Krv na početku mlaza upućuje na patološki proces u mokraćnoj cijevi, a na kraju mokrenja na proces u tzv. vratu mokraćnog mjehura. Ako je cijeli mlaz krvav, tada uzrok obično leži u stijenci mjehura ili se radi o krvarenju iz bubrega. Ukoliko krvarenje nije praćeno nikakvim drugim simptomima, postoji velika vjerojatnost da je uzrok tumorski proces mokraćnog mjehura. U tim slučajevima potrebna je daljnja urološka obrada.

Leukociti i bjelančevine u mokraći

Normalan urin ima u tzv. sedimentu (pri mikroskopskom pregledu) obično 0-5 eritrocita i isto toliko leukocita. Veći broj eritrocita zovemo mikrohematurija, a leukocita leukociturija. Prvo se često nalazi kod bolesnika s kamencima mokraćnih puteva, tumorima ili u muškaraca sa značajno povećanom prostatom. Veći broj leukocita, sluzi i pozitivan nalaz bjelančevina viđa se kod upale mokraćnih puteva. U tim slučajevima bolesnici obično imaju simptome upale kao što su učestalo mokrenje, pečenje, a ponekad i povišena tjelesna temperatura. Pri bakteriološkim analizama urina moguće je izolirati uobičajene uzročnike urinarnih infekcija: E.coli, Enterokok, Klebsiella, Proteus i dr. Ukoliko su kulture opetovano sterilne, a u sedimentu postoji leukociturija, treba pomišljati na tuberkulozu mokraćnih puteva. Povećana količina bjelančevina u urinu može govoriti o oštećenju bubrega. Dnevna količina tako izgubljenih proteina obično je proporcionalna stupnju njihovih oštećenja.

urin posuda laboratorij

Bakterijske upale mokraćnog mjehura

Bakterija Escherichia Coli (E.coli) vrlo je česti uzročnik bakterijske upale mokraćnog sustava. Ubraja se u grupu koliformnih bakterija, dakle onih koje žive u crijevu (Enterokok, Enterobacter i dr.). Perzistencija E. coli u urotraktu češće se viđa kod žena nego kod muškaraca. Nalaz bakterija u urinu, ali bez ikakvih simptoma upale (povišena temperatura, učestalo mokrenje, pečenje) nazivamo asimptomatskom bakteriurijom. Ako su obradom isključeni predisponirajući faktori upale (kamen u bubregu ili mokraćnom mjehuru, zaostajanje urina bilo u bubrezima, bilo u mjehuru), taj oblik infekcije najčešće ne zahtijeva liječenje. Naime, bakterije perzistiraju u organizmu, ali mu ne štete. Drugi problem je ako su te bakterije uzrok recidivirajućih upala s gore navedenim tegobama. Tada je potrebno isključiti i riješiti predisponirajuće faktore. Ako ih nema, tada treba provoditi prolongiranu terapiju uroantisepticima.