fbpx

Hoće li koronavirus ostaviti dugoročne posljedice na psihičko zdravlje?

Aktualno, Koronavirus

Mnogi se boje da će epidemija koronavirusom postati još jedno traumatsko iskustvo i ostaviti ozbiljne posljedice na njihovo psihičko zdravlje. Sve se češće postavlja i pitanje zašto je tako teško podnositi samoizolaciju. O ovim problemima i mogućim načinima nošenja s njima govori voditeljica Udruge Holos, Sanja Mršić Jurina, spec. kliničke psihologije i psihoterapeut-grupni analitičar.

Suvremeni, stresan način života iznimno je zahtjevan te je jedan od faktora koji doprinosi razvoju psihičkih poremećaja. S druge strane, psihički poremećaji su zdravstvena stanja koja često za posljedicu imaju smanjeni kapacitet za suočavanje sa stresom i pojačanim životnim zahtjevima. Do takvih je problema, s kojima se još uvijek ne znamo kako boriti, dovela i epidemija koronavirusom. Mnogi se boje da će epidemija koronavirusom postati još jedno traumatsko iskustvo i ostaviti ozbiljne posljedice na njihovo psihičko zdravlje. Sve se češće postavlja i pitanje zašto je tako teško podnositi samoizolaciju.

O ovim problemima i mogućim načinima nošenja s njima govori voditeljica Udruge Holos, Sanja Mršić Jurina, spec. kliničke psihologije i psihoterapeut-grupni analitičar.

Kako biste ocijenili psihičko zdravlje u Hrvatskoj?

Osim što su građani Hrvatske pogođeni uobičajenim stresorima suvremenog života i boljkama karakterističnima za stanovnike drugih istočnoeuropskih država koje su prošle tranziciju, brojni dodatno imaju i jedno ili više kumuliranih traumatskih iskustava. Svi stariji od 30 godina imaju neka svoja sjećanja na rat, a za branitelje i civilne žrtve rata, koji su bili izravno pogođeni ratnim traumama, ta su sjećanja i dalje itekako živa. Stanovnici Karlovca, Hrvatske Kostajnice, Lekenika i drugih gradova i mjesta mnogo puta su se suočavali s poplavama. Stanovnici Gunje su 2014. godine uslijed razorne poplave u jednom trenutku ostali bez svega. Svake godine se u Dalmaciji događaju brojni šumski požari i kao takvi su direktna prijetnja stanovnicima otoka i obale. Strašne kornatske tragedije iz 2007. godine i danas se prisjećamo s velikom tugom. Osim ovih kolektivnih tragedija kojima je bio istodobno pogođen veći broj ljudi, pojedini su ljudi doživjeli i neke osobne tragedije poput primjerice težih prometnih nesreća, prepada, zlostavljanja. Na sve navedeno, nadovezuju se aktualna iskustva vezana za koronavirus te potres u Zagrebu i okolici.

Kod nekih pojedinaca koji su doživjeli jedno od navedenih traumatskih iskustava ili kombinaciju više njih pojavile su se ili će se tek pojaviti dugoročne posljedice poput posttraumatskog stresnog ili nekog drugog psihičkog poremećaja poput primjerice anksioznog, depresivnog poremećaja te zlorabe ili ovisnosti o psihoaktivnim tvarima.

Također, osim poremećaja koji se javljaju kao odgovor na neku od traumatskih situacija, postoji i čitav niz drugih psihičkih poremećaja i bolesti. Silobrčić Radić i Vrbanec (2018). navode da su psihički poremećaji relativno visoke učestalosti, često počinju u mlađoj odrasloj dobi, mogućeg su kroničnog tijeka, stigmatiziraju, narušavaju kvalitetu života oboljelih i članova njihovih obitelji te su jedan od značajnih javnozdravstvenih izazova u svijetu pa tako i u Hrvatskoj.

Prema procjenama globalnog opterećenja bolestima, više od 20% odrasle populacije u Europi u nekom trenutku pati od nekog problema mentalnog zdravlja ili psihičkog poremećaja. Također, prema procjenama za 2030. godinu, depresivni poremećaji s udjelom od 6,2% postat će vodeća dijagnostička kategorija u uzrocima opterećenja bolestima (DALYs) na svjetskoj razini (Silobrčić, 2011.).

Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije za ukupno opterećenje bolestima za Hrvatsku, psihički poremećaji su na četvrtom mjestu među vodećim skupinama, iza kardiovaskularnih i malignih bolesti te ozljeda. U okviru skupine psihičkih poremećaja najveći postotak opterećenja odnosi se na depresivne poremećaje (25,9%), slijede poremećaji uzrokovani alkoholom (17,1%) i anksiozni poremećaji (14,6%). (Silobrčić Radić i Vrbanec, 2018.).

Silobrčić, M. (2011). Mentalno zdravlje. Hrvatski časopis za javno zdravstvo 7 (28).
Silobrčić Radić, M., Vrbanec, I. (2018). Mentalni poremećaji u Republici Hrvatskoj. Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Zagreb.


psihičko zdravlje

Može li epidemija koronavirusom postati naše novo traumatsko iskustvo? Koje bismo posljedice sa psihološkog aspekta mogli osjetiti na vlastitoj koži?

Tijekom života se suočavamo s brojnim izazovima, životnim krizama i promjenama odnosno stresnim događajima te se na iste prilagođavamo brže ili sporije, uz više ili manje prolaznih popratnih psiholoških reakcija.  

Situacija koja nas je prije nekoliko mjeseci zadesila je iznenađujuća i potpuno nepoznata. Koronavirus je novi zdravstveni stresor globalnih razmjera koji je svima preko noći promijenio dosadašnji način života. Natjerao nas je da preispitamo bazične životne pretpostavke, suočimo se s vlastitom ranjivošću i prolaznošću te s činjenicom da postoje sile i pojave koje su izvan naše kontrole. S obzirom na to da traje već određeno vrijeme i neizvjesno je kada će završiti, poprima obilježja kronične stresne situacije.

Međutim, za pojedine skupine u populaciji poput starijih ljudi i kroničnih bolesnika odnosno za osobe koje su se zarazile i koje su tako bile izravno izložene stvarnoj ili prijetećoj smrti korona virus je svakako traumatsko iskustvo. Traumatsko iskustvo je također i za bliže članove obitelji zaraženih i umrlih osoba od koronavirusa. Osim toga, ova situacija može poprimiti obilježja traumatskog iskustva i za djelatnike službi koji su na prvim crtama obrane od koronavirusa te su tako danima, višekratno izloženi virusu i njegovim posljedicama po druge ljude.

Traumatski događaji nadilaze okvire uobičajenih iskustava i uzrokuju određene psihološke reakcije kod gotovo svakoga.

Vrsta kratkoročne psihološke reakcije se može razlikovati od osobe do osobe, ali obično uključuje simptome poput početnog stanja zbunjenosti, nesposobnosti razumijevanja podražaja, dezorijentacije, uznemirenosti, neugode, intenzivnog straha i bespomoćnosti. Psihološka reakcija na stres se kod većine ljudi uglavnom povlači kroz nekoliko sati ili dana. Kod određenog broja ljudi mogu se kroz nekoliko dana javiti i drugi simptomi u sklopu akutnog stresnog poremećaja. Simptomi akutnog stresnog poremećaja mogu trajati duže od mjesec dana i prerasti u posttraumatski stresni poremećaj, posebice kod pojedinaca izloženih sekundarnim stresorima ili daljnjim traumatskim događajima. Osim posttraumatskog poremećaja mogu se razviti i drugi poremećaji iz kruga anksioznih i depresivnih poremećaja te ovisnosti o psihoaktivnim tvarima.

Također, imajmo na umu da je uz korona virus i njegove posljedice, stanovnike Zagreba i okolice 22. ožujka zadesio i razoran potres te nakon toga i veći broj manjih potresa. Potres je vrsta prirodne katastrofe, iznenadan traumatski događaj prijeteće, visoko uznemirujuće naravi koji pogađa istodobno veći broj ljudi, zatiče ljude nespremne, dovodi do velikih promjena u funkcioniranju zajednice, iziskuje mobilizaciju različitih resursa kako bi se nosilo s njegovim posljedicama. Poznato je da je u Zagrebu dio građana nakon potresa nastavio dalje živjeti u svojim domovima bez većih materijalnih problema. Drugi dio građana trpi značajne i dugotrajne materijalne posljedice potresa. Mnogi stanovnici Centra i okolnih mjesta su ostali bez svojih domova, a stanovnici koji su ostali u svojim stanovima zbog oštećenih dimnjaka žive do daljnjeg u teškim uvjetima, bez grijanja i tople vode.

S obzirom na to da će saniranje štete u njihovim domovima trajati duže vrijeme kod ovih građana se, u kombinaciji sa stresnim, a kod pojedinih ljudi i traumatskim obilježjima koronavirus situacije, mogu javiti dugoročnije i ozbiljnije posljedice za psihičko zdravlje.

Zašto je tako teško podnositi samoizolaciju?

Potreba za povezanošću s drugim ljudima je jedna od temeljnih, univerzalnih ljudskih potreba i jedan od ključnih faktora u očuvanju ljudskog zdravlja i dobrobiti pojedinca. Biti s drugima je prirodan oblik ljudskog življenja i jedan od važnih faktora opstanka ljudske civilizacije. Socijalna interakcija i blizina pridonose raspodjeli tereta svakodnevnih zahtjeva i smanjenju percepcije rizika u našem okruženju.

Socijalni odnosi imaju zaštitnu funkciju, posebice u stresnim situacijama. U stresnim situacijama je pojačana potreba za socijalnom podrškom i blizinom osoba na koje se možemo osloniti, kojima je stalo do nas i koji nam pomažu u prilagodbi na stresnu i posttraumatsku situaciju. Izvori socijalne podrške su najčešće članovi obitelji, supružnik ili partner i prijatelji.

Rezultati brojnih istraživanja pokazuju da je dobra socijalna podrška jedan od važnih zaštitnih faktora prije pojave traumatskog događaja. Jednako tako je i zaštitni faktor koji može ublažiti posljedice doživljene traume. Olakšava također suočavanje sa stresnom situacijom, povećava dostupnost različitih psiholoških i materijalnih resursa te pomaže u nošenju s neugodnim emocijama.

Pojedinci izloženi traumatskom ili stresnom iskustvu koji imaju veći stupanj podrške, imaju manje simptoma anksioznosti i depresije te veću razinu psihološke dobrobiti.

Kada sve ovo znamo, lakše možemo razumjeti koliko je teško prihvatiti socijalnu izolaciju odnosno samoizolaciju. Iako je samoizolacija jedan od ključnih faktora za održavanje epidemije koronavirusom pod kontrolom, u psihološkom smislu za samoizoliranu osobu i njezine bližnje predstavlja pojačan zahtjev odnosno dodatni stresor.

Pročitajte i ovo:

Stručna podrška udruge Holos u očuvanju psihičkog zdravlja

Foto: Udruga Holos, Pexels


Newsletter