fbpx

Epilepsija i sport

Aktualno, Zdrav život

Unatoč poznatim brojnim povoljnim učincima tjelesne aktivnosti, osobe s epilepsijom se nažalost često savjetuje protiv sudjelovanja u sportu i tjelovježbi. Trebaju li osobe s epilepsijom ograničiti svakodnevnu tjelesnu aktivnost?

Kako se slažu epilepsija i sport? Unatoč poznatim brojnim povoljnim učincima tjelesne aktivnosti, osobe s epilepsijom se nažalost često savjetuje protiv sudjelovanja u sportu i tjelovježbi. Glavni razlozi tome su najčešće strah i nedostatak znanja o samoj bolesti te prezaštitnički stavovi roditelja i bliskih osoba.

Među najčešćim razlozima fizičke neaktivnosti u osoba s epilepsijom, navode se općeniti razlozi kao nedostatak vremena ili razlozi vezani uz epilepsiju gdje je najčešći strah pojava napadaja na javnom prostoru. Slijede ga raniji napadaji za vrijeme tjelesne aktivnosti ili podatak da je netko ranije imao napadaj za vrijeme tjelesne aktivnosti. Kao razlozi se navode i strah od ozljede u napadaju te savjet liječnika ili članova obitelji da ne vježbaju. 

Trebaju li osobe s epilepsijom ograničiti svakodnevnu tjelesnu aktivnost?

Pitanje koje se najčešće postavlja kod osoba s epilepsijom jest utjecaj epilepsije na svakodnevni život. Potrebno li je ograničiti svakodnevnu aktivnost i na koji način? Kao i u mnogim drugim životnim aspektima, odgovor leži u pronalaženju ravnoteže između normalnog života i sigurnosti. Za osobe s epilepsijom i roditelje djece s epilepsijom, nužno je imati dobar uvid u tijek bolesti. Za liječnika je pak nužno zauzeti individualni pristup prema svakom pacijentu. Prilikom odabira, najvažnije je da korist bude veća od potencijalnih rizika te da se realno sagledaju specifične karakteristike svakog pojedinog sporta i planiraju odgovarajuće zaštitne mjere.

Odluka o bavljenju tjelesnom aktivnošću trebala bi se temeljiti na:

  • procjeni rizika
  • vrsti epilepsije i epileptičkih napadaja
  • dosadašnjem tijeku i kontroli bolesti
  • provocirajućim čimbenicima
  • prisutnosti korisnog upozorenja prije početka napadaja (aura)
  • neželjenim djelovanjima antiepileptičkih lijekova (npr. pospanost i poremećaji ravnoteže)
  • mogućnosti nadzora
  • drugim medicinskim pridruženim stanjima i drugim čimbenicima kao što su dob, tjelesna kondicija te individualne sklonosti osobe s epilepsijom

Istraživanja su pokazala kako fizička aktivnost ima povoljan učinak smanjujući učestalost i težinu epileptičkih napadaja.

Mogućnost sudjelovanja u sportu poboljšava kvalitetu života na više načina:

  • poboljšava tjelesnu kondiciju
  • djeluje pozitivno na raspoloženje
  • smanjuje stres i potiče opuštanje
  • smanjuje socijalnu izoliranost i povećava stupanj samopouzdanja
epilepsija i sport

Opće smjernice o sudjelovanju osoba s epilepsijom u sportskim aktivnostima

Uzimajući u obzir sve navedeno, Radna skupina za sport Međunarodne lige protiv epilepsije (eng. International League Against Epilepsy ) nudi opće smjernice o sudjelovanju osoba s epilepsijom u sportskim aktivnostima i daje prijedloge za izdavanje potvrda o zdravstvenoj sposobnosti vezano uz uključenost u različite sportove. Prema objavljenom konsenzusu, sport se dijeli u tri skupine temeljene na potencijalnom riziku od ozljede ili smrti dođe li do napadaja.

Skupina I uključuje sportove u kojima pojava napadaja ne predstavlja dodatni rizik od ozljeda niti za osobu s epilepsijom niti za druge osobe (druge sportaše, suce ili gledatelje). Sportovi uključeni u skupinu I su: atletika, kuglanje, većina kontaktnih sportova (džudo, hrvanje i sl.), kolektivni sportovi na tlu (nogomet, košarka, rukomet i sl.), skijaško trčanje, boćanje, ples, golf te sportovi s reketom (squash, stolni tenis, tenis i sl.).

Skupina II uključuje sportove s umjerenim rizikom od tjelesnih ozljeda za osobe s epilepsijom, no bez rizika za promatrače. Sportovi uključeni u skupinu II su: alpsko skijanje, streljaštvo, skok s motkom, biatlon, triatlon, moderni pentatlon, kanu, kolektivni kontaktni sportovi (boks, karate i sl.), biciklizam, mačevanje, gimnastika, jahanje, hokej na ledu, skateboarding, klizanje, snowboarding, plivanje, skijanje na vodi i dizanje utega.

Skupina III uključuje sportove koji podrazumijevaju visok rizik od ozljeda ili smrti za osobe s epilepsijom kao i rizike za promatrače. Sportovi uključeni u skupinu III su: zrakoplovstvo, sportsko penjanje, ronjenje, konjske utrke, moto sportovi, padobranstvo, rodeo, ronjenje s bocom, skijaški skokovi, samostalno jedrenje i surfanje.

Stručnjaci prepoznaju da neki sportovi spadaju u sivu zonu i da postoje specifične pojedinačne karakteristike ili okolnosti na temelju kojih liječnik može procijeniti drugačije. Smjernice vrijede za sve dobne skupine te uzimajući ih u obzir, djecu i adolescente ne bi trebalo ograničavati, već poticati u sportskim aktivnostima i rekreaciji. Sudjelovanje u tjelovježbi i sportu pruža pozitivne učinke za osobe s epilepsijom koji uključuju povećano samopouzdanje, socijalizaciju i dugoročno poboljšanje općeg zdravlja.

Međunarodni dan epilepsije

Ovogodišnji Međunarodni dan epilepsije posvećen je upravo tematici epilepsije i sporta. Povodom toga je objavljen četvrti nastavak animiranog filma o Kampiju, morskom konjicu – maskoti Međunarodnog dana. Sinkronizirana verzija na hrvatskom jeziku će uskoro biti objavljena na web i Facebook stranicama Hrvatske udruge za epilepsiju.  

Također pročitajte:

Ususret Međunarodnom danu epilepsije i Nacionalnom danu oboljelih od epilepsije

Ljubičasti dan: Bicikliraj za epilepsiju

Foto: Pexels


Newsletter