fbpx

Emocionalni (ne)sklad s djetetom

Roditelji i djeca

Kako dijete odrasta, roditelji stječu dojam da je dijete samostalnije pa se sve manje bave njime. Odnos tako više nije toliko intenzivan kao što je bio kad su provodili 24 sata zajedno. Kao da se gubi neka tajna veza. Emotivna veza. To se i događa.

Kako roditelji komuniciraju s djetetom kada se ono rodi? Iako dijete ne govori, ono razumije roditelje i oni njega. Kako je to moguće? Zato što s djetetom provode puno vremena, naročito majke, te tako neverbalnom komunikacijom i emocionalnom povezanošću stvaraju vrlo bliski odnos. Čak i ako dijete ne objašnjava što mu se događa, majka jednostavno zna. Prepoznaje razlike u djetetovom plaču, meškoljenju, disanju, gunđanju pa čak i u gugutanju. Osoba koja s djetetom najviše boravi i o kojem brine prepoznaje taj komunikacijski jezik.

Komunikacija s djetetom ne bi trebala biti problem

Istraživanja pokazuju da čak u 93% slučajeva komuniciramo neverbalno, a samo 7% riječima. Prema tome, komunicirati s djetetom nije problem. Problem nastaje kod ostalih osoba koje ne borave s djetetom pa nemaju tu moć komunikacije kao osoba koja je s njime povezana i koja je naučila neverbalne znakove.

Kako dijete odrasta, nauči govoriti i katkada s lakoćom objašnjava što mu je, boli li ga nešto, što želi ili kuda želi. Ako svoje vrijeme i dalje ne posvećujemo tom odnosu, naša komunikacijska moć ipak može oslabjeti. To se vrlo često i događa nekim roditeljima.

Kako dijete odrasta, roditelji stječu dojam da je dijete samostalnije pa se sve manje bave njime. Odnos tako više nije toliko intenzivan kao što je bio kad su provodili 24 sata zajedno. Kao da se gubi neka tajna veza. Emotivna veza. To se i događa.

Sve počinje emocionalnom vezom

Mi smo s većinom drugih osoba u stvari više vezani emotivno. Ili nam pašu ili nam ne pašu. Ili ih volimo i sviđaju nam se ili nas odbijaju. Ili nam nečije društvo godi ili ne možemo biti u blizini nekih osoba iako nema posebnog razloga za to, a katkad i ima.

Jednostavno znamo s kime nam je ugodno, a s kime nije. Osjećamo po emocionalnom kontaktu. To je vibracija fine energije koja struji između nas.

Emotion dolazi od riječi e=energy i motion=u pokretu – energija u pokretu. I mi to osjećamo. Taj pokret doživljavamo u međuljudskim odnosima kao ugodu ili neugodu, kako s kime. S onima s kojima osjećamo neugodu, nerado se družimo i obrnuto.

Tako, ako više vremena ulažemo u odnos s nekim kao što majka puno više vremena provodi s bebom, između nas dvoje se stvara određena emocionalna veza i jedno reagira na drugo.

Jednako tako kada smo zaljubljeni u nekog i imamo vrlo bliski odnos, imamo dojam kao da ta osoba završava naše rečenice i mi njegove. Osjećamo se energetski bliskima i emotivno povezanima čak i kada ta osoba nije prisutna. Veza je izuzetno jaka.

Zapravo nama naše emocije stvaraju to jače veze što smo mi više truda uložili u odnos, što smo bliskiji s tom osobom, što smo usklađeniji u razmišljanju i kao da vibriramo isto. Jednostavno se razumijemo i znamo što razmišljamo. I obratno, ako s nekim nismo emocionalno povezani, tada nemamo baš najbolji odnos niti ne možemo pretpostaviti što ta osoba misli. Sve počinje tom posebnom emotivnom vezom.

E sada, postavlja se pitanje koliko smo mi kao roditelji investirali u odnos s djetetom. Koliko smo emocionalno povezani? I kako dođe do toga, nakon što smo od rođena gradili taj odnos i stvarali takvu čvrstu vezu, da je veza s djetetovim odrastanjem sve slabija?

Nakon što dijete progovori i počinje objašnjavati, roditelji sve manje rade na emocionalnom povezivanju. Postoji i ono tumačenje da majke imaju posebnu vezu sa sinom, a očevi s kćerkama, no i to vrijedi samo ako se odnos gradi i ako se na njemu radi. U suprotnom, te energetske emocionalne veze slabe ili pucaju.

Zbog čega vam sve ovo pišem?

Zbog toga što dijete i dalje želi s roditeljima imati takvu vezu, no roditelji se najčešće prestanu truditi. Zbog odraslih veza slabi! Ne zbog djeteta koje je naviklo na to i jedino to zna otkako se rodilo. Ono čezne za time. Zato katkada i hoda za vama i ponavlja „Mama, mama! Tata, tata!“ dok mama i tata imaju fokus na nečemu drugome i usput odgovaraju ne shvaćajući kud će ih to odvesti.

Kada bi vam netko pri rođenju djeteta rekao da će vaš odnos već za par godina biti takav da ćete uglavnom vi ignorirati dijete, a ne dijete vas, biste li povjerovali u to? Vjerojatno ne biste, no polako, mic po mic, svaki dan malo pomalo dođe do toga. Ne ide to baš tako naglo, nego polako dolazi do toga da do puberteta ne prepoznajete vlastito dijete jer sve manje investirate u vaš odnos (vrijeme posvećeno samo djetetu i to 1 na 1, razgovori, usredotočena pažnja, istinska briga o tome što se dešava s djetetom, pretpostavljanje na temelju vaših emocija i tome slično).

Apeliram na vas roditelje, svaki dan u dnevnu rutinu uvedite vrijeme posvećeno svakom djetetu posebno plus partneru jer će doći dan kada će vam se srca razdvojiti jer nećete više imati tako bliski odnos.

Zamislite vaš odnos kao vrt koji njegujete. Ako mu se svakodnevno ne posvećujete, narast će korov i ugušiti sve ono dobro što je postojalo. Svaki dan je potrebno čupkati korov, njegovati ono dobro, prihranjivati vrt, izgrađivati porušeno i saditi novo jer kako dijete odrasta, mijenjaju mu se i interesi. Što više investirate u vrt, to će vaš vrt biti ljepši i bolji, a plodova sve više. U suprotnom će se dogoditi ono što ne želite. Ovo vrijedi i za djecu i za partnere. Odnosi se grade iz dana u dan ili pak propadaju, iz dana u dan.

Nema tjedna u kojem mi roditelji na individualno savjetovanje ne dođu s ovakvim problemom – “izgubio sam odnos s djetetom” ne shvaćajući da se to ušuljalo još prije koju godinu i ušlo je polako u njihov život, iz dana u dan. Dragi moji, odlučite sami koji su vam odnosi u životu važni, a koji nisu!

Katkad više vremena posvećujemo virtualnom svijetu i nevažnim ljudima nego li svojoj djeci i partneru. Nemojte živjeti u lažnom uvjerenju da će oni vječno biti uz vas jer neće. Ići će tamo gdje će osjetiti da su voljeni i gdje će biti emocionalne veze i prihvaćenosti, a vi ćete ostati sami. Katkad više vremena i energije posvećujemo poslu nego li našim dragim osobama. Tamo kuda ide energija, to raste. Kuda ide vaša energija? A kuda ne ide dovoljno?

Danas možete poraditi na tome i popraviti što se da.

Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!

Pročitajte i ovo:

Bolji roditelj danas, bolje dijete u budućnosti

A tko će dijete prihvatiti?

Roditeljski prag tolerancije

Jesu li vaša djeca “mali” ili “veliki” ljudi?

Ohrabrivanje je bolje od kritiziranja

Zašto je dijete kopija roditelja?

Izvor: Anita Vadas – savjetnica za uspješno roditeljstvo

Foto: Pexels


Newsletter