fbpx

Down sindrom u dječjem vrtiću

Dječji svijet

Down sindrom je jedan od najčešćih genetskih poremećaja s viškom jednog, 21. kromosoma ili dijela kromosoma u jezgri svake stanice. Takav poremećaj ograničava normalan fizički i psihički razvoj djeteta. Kako bi se iskoristile njegove maksimalne sposobnosti, potrebno ga je integrirati u društvenu zajednicu.

downov sindorm in otroci v vrtcu

Down sindrom je jedan od najčešćih genetskih poremećaja s viškom jednog, 21. kromosoma ili dijela kromosoma u jezgri svake stanice. Takav poremećaj ograničava normalan fizički i psihički razvoj djeteta. Kako bi se iskoristile njegove maksimalne sposobnosti, potrebno ga je integrirati u društvenu zajednicu. Dječji vrtić ima u tome ključnu ulogu jer poboljšava njegovu socijalizaciju i samostalnost te utječe na kasniji uspješni razvoj. To je posebno vidljivo ako se intervencija provodi što ranije, u prve tri godine djetetovog života.

Kvalitetnom suradnjom odgojitelja i stručnih suradnika dječjeg vrtića s roditeljima i djetetom s Down sindromom postiže se veliki korak prema njegovom osposobljavanju za što bolji i kvalitetniji život.

Koje teškoće nosi dijete s Down sindromom?

Dijete s Down sindromom sporije sazrijeva u intelektualnom, socio-emocionalnom i psihičkom pogledu. Međutim, teškoće oboljele djece nisu uvijek jednake. Svako dijete s Down sindromom ima vlastitu razinu sposobnosti razvoja i učenja pa su teškoće kod neke djece izraženije ili se s vremenom mijenjaju. Ovisno o stupnju intelektualnog razvoja, dijete ima razvijenu sposobnost logičkog mišljenja, učenja na primjerima iz osobnog iskustva te razvijanja osjećaja vlastite vrijednosti.

Jedno od glavnih socio-emocionalnih obilježja jest sklonost inaćenju što se manifestira kao odbijanje reagiranja na upit, ne pristajanje na dogovor, bježanje, skrivanje i slično. Bez obzira na to, socio-emocionalni razvoj je intenzivan jer je takvo dijete emocionalno toplo, veselo, sretno i nasmiješeno te nema poteškoća u izražavanju emocija. Često teško odlaže emotivnu reakciju i duže nego zdrava djeca zadržava način na koji pokazuje emocije.

Dijete s Down sindromom češće nego djeca s normalnim razvojem doživljava neuspjeh zbog čega postaje slabije motivirano, češće griješi i potrebno mu je duže vrijeme za svladavanje zadataka.

Poteškoće su prisutne i u govorno-jezičnom razvoju, a govor se smatra najslabije razvijenom sposobnosti. Govor dijete razumije prije nego što samo progovori, češće muca, lošije oblikuje glasove pa mu je govor općenito slabo razumljiv.

Dijete s Down sindromom vidi manje detalja i boje su mu mutnije pa je suočeno s perceptivnim teškoćama koje se javljaju prilikom fokusiranja bližih predmeta.

down sindrom

Uloga odgojitelja i stručnih suradnika

Da bi dijete s Down sindromom u dječjem vrtiću moglo uspješno napredovati, potrebno mu je osigurati kvalitetnu, stručnu odgojno-obrazovnu podršku. To se ostvaruje edukacijom odgojitelja i stručnih suradnika dječjeg vrtića.

Uključivanje djeteta u posebno prilagođen program, pomaže razviti sposobnosti u svakom razvojnom području: senzor-motornom, govorno-jezičnom, spoznajnom, socijalnom i emocionalnom.

Odgojitelj zapravo ima ulogu u djetetovom cjelokupnom napredovanju, a to mu je olakšano igrom. Igra je u dječjem vrtiću glavna aktivnost za svu djecu, a za dijete s Down sindromom i najvažnije sredstvo za učenje i razvoj. Igra djetetu probuđuje zanimanje i pažnju te ga potiče na što aktivniju interakciju s okolinom. Putem igre dijete stječe znanje iz raznih područja, bolje svladava koordinaciju grube i fine motorike te povećava samostalnost i suradnju s ostalom djecom. Igra je odlična prilika za razvijanje govorno-jezičnih vještina. Putem igre se dijete najlakše uključuje u komunikaciju. Pri tome je razgovor potrebno prilagoditi njegovim sposobnostima korištenjem jednostavnih riječi, popraćivanjem govora izrazom lica, gestama i znakovima te davanjem dovoljno vremena za odgovaranje na pitanja. Takav pristup dijete dodatno motivira i daje mu sigurnosti u svakodnevnom funkcioniranju. Zbog poticanja govorno-jezičnog razvoja, dijete je bitno uključiti i u logopedski program.

Kako bi se poboljšao socio-emotivni razvoj, dijete je potrebno potaknuti da boravkom u dječjem vrtiću samo započne i izabere aktivnost. Tijekom aktivnosti, potrebno mu je pokazati što ono stvarno ne može, a što neće te ga za svaki ostvareni uspjeh i nagraditi.

Osim integracije, uključivanja djeteta u vrtićke skupine, važna je i inkluzija – poštivanje njegove individualnosti, osobnosti i različitosti. Odgojitelj ima i u tome ključnu ulogu. On sprječava socijalnu izoliranost djeteta, povećava njegovo samopoštovanje i osjećaj osjetljivosti prema potrebama drugih. Pruža mu priliku da bolje razumije različitosti i činjenicu da je sposoban samostalno prevladati svoje teškoće i postići uspjeh.

Uloga roditelja

Stručnjaci naglašavaju da je dijete s Down sindromom izuzetno pogodno za integraciju jer svojim osmijehom stvara pozitivnu okolinu koja pridonosi njegovoj uspješnoj socijalizaciji. Za njegovu integraciju veliku ulogu imaju i roditelji. Oni su ti koji ga moraju kvalitetno pripremiti za vrtić, upoznati ga s okolinom i mjestom gdje će boraviti. U suradnji s odgojiteljem, trebaju prepoznati i razvijati njegove sposobnosti i nadarenosti.

Uspješna integracija je stoga uspjeh ne samo za odgajatelje, nego i za roditelje. Roditeljima pruža osjećaj sigurnosti zbog prihvaćenosti njihovog djeteta kao ravnopravnog člana zajednice i pružanja podrške od vršnjaka i okoline u kojoj se razvija.

Literatura:
1. Vuković, D. i sur. (2008). Down sindrom: vodič za roditelje i stručnjake. Zagreb: Hrvatska zajednica za Down sindrom

Foto: Pexels, Pixabay


Newsletter