Dječje leukemije

Obiteljska medicina

Većina svih leukemija u dječjoj dobi su akutne, karakterizirane prisutnošću nezrelih mijeloidnih ili limfoidnih stanica (blasta) u koštanoj srži, perifernoj krvi i drugim organima.

otroci in levkemija

Leukemija je maligna bolest. Smatra se rakom koštane srži, spužvastog tkiva koštanih šupljina u kojima se stvaraju krvne stanice. No, za razumijevanje razvoja leukemije potrebno je usmjeriti pažnju na bijele krvne stanice, leukocite. U većini slučajeva maligna pretvorba se događa upravo u njima. Naime, problem u njihovom sazrijevanju i prekomjernom bujanju u koštanoj srži predstavlja glavni poremećaj leukemije. Leukemija nije samo bolest odraslih, česte su i dječje leukemije.

Zbog njihovog nekontroliranog bujanja i posljedičnog potiskivanja normalnih stanica u koštanoj srži, dolazi do njihove manje proizvodnje i nedostatka u perifernoj krvi. Tada nastupaju prve tegobe. Simptomi poput učestalih infekcija, spontanih petehija (sitnih crvenih točkica po tijelu), noćnog znojenja ili bezbolnog povećanja limfnih čvorova, posljedica su smanjene produkcije normalnih stanica hematopoeze.

Većina svih leukemija u dječjoj dobi su akutne. Karakterizirane su prisutnošću nezrelih mijeloidnih ili limfoidnih stanica (blasta) u koštanoj srži, perifernoj krvi i drugim organima.

Akutne leukemije najčešće započinju naglo i razvijaju se brzo. Kako su bijele krvne stanice glavni borci protiv infekcija, pojava infekcije je najčešće prvi razlog posjeta liječniku. Slabost zbog anemije i pojava modrica su dodatni sumnjivi znakovi koji zahtijevaju daljnje laboratorijske pretrage. Rezultati krvne slike mogu biti prvi dokaz bolesti. Ipak, potrebne su i dodatne dijagnostičke pretrage kako bi se što ranije utvrdila dijagnoza bolesti jer većina akutnih leukemija zahtijeva brz početak liječenja.

Dječje leukemije možemo podijeliti u nekoliko oblika: 

  • akutna limfoblastična leukemija
  • akutna mijeloična leukemija
  • bifenotipska (mješovita) akutna leukemija
  • akutna nediferencirana leukemija

Akutna limfoblastična leukemija 

Akutna limfoblastična leukemija je najčešća maligna bolest u djece i najčešći oblik leukemije karakteristične za dječju dob.

Njezin razvoj se povezuje s genskim čimbenicima od kromosomskih poremećaja (poremećaja u broju i strukturi kromosoma) do prirođenih genetskih poremećaja (Downow sindrom). Utjecaj pokazuju i vanjski čimbenici – ionizirajuće zračenje, kemikalije i virusne infekcije (Epstein Barrov virus).

dječje leukemije

Bez obzira na poticajni faktor, akutna limfoblastična leukemija nastaje kada stanice koje se normalno razvijaju u limfocite postaju karcinomske i u koštanoj srži brzo nadomještaju normalne stanice. Kao takve, nezrele i promijenjene, ne mogu sudjelovati u obrani organizma od mogućih infektivnih i drugih patogenih organizama. Njihovim otpuštanjem u krvotok i transportom u jetru, slezenu, limfne čvorove, mozak, bubrege i reproduktivne organe uzrokuju ozbiljne infekcije, anemiju, zatajenje jetre i bubrega, meningitis i druga organska oštećenja.

Pritom je ovakva leukemija vrlo podmukla bolest jer u početku pokazuje oskudne simptome, najčešće umor i povišenu tjelesnu temperaturu koji se obično pojave zbog nesposobnosti koštane srži da proizvede dovoljno normalnih krvnih stanica. Kako bolest napreduje, pojavljuju se i druge tegobe: bljedoća, malaksalost, gubitak apetita, ubrzan rad srca, otežano disanje, bol u kostima i zglobovima te ulceracije oralne sluznice.

Česti i specifični simptomi su povećana slezena s limfnim čvorovima, razna krvarenja i podljevi.  

Zbog toga što akutna limfoblastična leukemija često zahvaća i središnji živčani sustav, mogući su simptomi od glavobolje, paraplegije (potpune oduzetosti donjeg dijela tijela) do ispada vidnog polja ili oslabljenog sluha.

Na temelju pretraga krvne slike zapaža se anemija dok ukupni broj leukocita može biti snižen (leukopenija), normalan ili povišen (leukocitoza). Broj crvenih krvnih stanica i krvnih pločica je gotovo uvijek snižen (trombocitopenija). 

Daljnji koraci su potvrda točne dijagnoze i što brže liječenje kako bi se u što kraćem vremenu eliminiralo što više leukemijskih stanica. Liječenje mora  obuhvaćati nekoliko faza, a pri tome i obaveznu suradnju različitih stručnjaka jer djetetu je osim liječenja same bolesti, potrebna i psihička pomoć i podrška. 

Također pročitajte: Djeca s malignim bolestima 

Literatura:
1. Rajić Lj. 2001. Leukemije dječje dobi. Medicus. 10(2): 167-172.

Foto: Pexels