Djeca s teškoćama u razvoju: razlike nas ujedinjuju

Zdrav život

Prijateljstvo ima veliko značenje za djecu tipičnog razvoja svih dobnih skupina, a pogotovo za djecu s teškoćama u razvoju. Zašto? Prijateljski odnosi s vršnjacima djecu uče vještinama na kojima se temelji njihov komunikacijski, kognitivni, socijalni i emocionalni razvoj. Djeca s teškoćama u razvoju su u tome najčešće zakinuta.

djeca s teškoćama u razvoju

Prijateljstvo ima veliko značenje za djecu tipičnog razvoja svih dobnih skupina, a pogotovo za djecu s teškoćama u razvoju. Zašto? Prijateljski odnosi s vršnjacima djecu uče vještinama na kojima se temelji njihov komunikacijski, kognitivni, socijalni i emocionalni razvoj. Djeca s teškoćama u razvoju su u tome najčešće zakinuta.

Teškoće u razvoju označavaju razna prirođena i stečena oštećenja poput oštećenja vida, sluha, govorne komunikacije, mentalne retardacije, različitih oštećenja mozga (npr. cerebralna paraliza) i oštećenja u komunikaciji i nesposobnosti svladavanja društvenih vještina (npr. autizam). Svaka takva poteškoća rezultira specifičnostima u djetetovom razvoju i funkcioniranju te razlikama u odnosu na djecu s tipičnim razvojem. Zbog njih, takva djeca puno češće nego djeca tipičnog razvoja među vršnjacima ostaju neprihvaćena, otežano stvaraju prijateljstva, a i kad ih uspostave, moraju se silno truditi da ih zadrže. Zbog toga zahtijevaju specifičnu pomoć u poboljšanju kvalitete funkcioniranja u svakodnevnom životu, u zadovoljavanju osnovnih životnih potreba, kao što su prihvaćanje i prijateljstvo, i uključivanju u širu društvenu zajednicu.

Prijateljstvo djece s teškoćama u razvoju

Djeca s teškoćama u razvoju se razlikuju s obzirom na vrstu i stupanj svojih teškoća. Problemi s prihvaćanjem i uspostavljanjem prijateljstva posebno su istražena kod djece s poremećajima autističnog spektra, djece s intelektualnim teškoćama te djece s teškoćama u učenju.

Poteškoće u socijalnoj interakciji najizraženije su kod djece s poremećajima autističnog spektra. Očituju se ravnodušnošću i pomanjkanjem pažnje prema drugima, nedostatkom kontakta s očima, tretiranjem osoba kao neživih objekata te nesposobnošću primjerenog reagiranja u društvenim odnosima. Takva djeca zapravo imaju urođenu nesposobnost da na normalan način uspostave odnose s vršnjacima. S njima su često udruženi odgođeni razvoj govora i socijalne i komunikacijske poteškoće te predstavljaju glavni razlog neuspjelog razvoja prijateljstva.

Djeca s intelektualnim teškoćama nailaze na probleme u razgovoru s vršnjacima, probleme procesuiranja informacija i prilagodbe na nove socijalne okolnosti. Ove socijalne poteškoće često su povezane i s govornim i komunikacijskim poteškoćama te stereotipnim ponašanjima. Sve to utječe na njihovu socijalnu interakciju s vršnjacima. Prvi problemi u prijateljskim odnosima vidljivi su već od najranije dobi prilikom igre s djecom tipičnog razvoja. Najveće razlike su pak uočljive u doba adolescencije. Za to je razdoblje uspostavljanje bliskih, intimnijih odnosa, kao i prilagodba na komunikacijske potrebe drugih i nadzor nad vlastitim socijalnim ponašanjem potpuno prirodno. Dok djeca tipičnog razvoja pokazuju potrebu za bliskosti i intimnosti s prijateljima, djeca s teškoćama u razvoju često pokazuju odbojnost, a emocionalnu bliskost još uvijek traže u obitelji.

djeca s teškoćama u razvoju
Foto: Pexels

Djeca s teškoćama u učenju su socijalno najprihvaćenija u društvu vršnjaka. Takva djeca stječu prijateljstva, ali su ona obilježena ograničenim stupnjem suradnje i zajedničkog donošenja odluka, niskom razinom zajedničke igre i smijeha te nepravilnom hijerarhijskom podjelom uloga u prijateljskom odnosu.

Jedan od glavnih načina je poticanje integracije i socijalne interakcije

Postupkom integracije dijete s teškoćama u razvoju se zajedno s djecom koja nemaju takvih poteškoća smješta u odgojno-obrazovnu ustanovu. Kako prve prijatelje djeca najčešće stječu u vrtiću, takve bi ustanove trebale biti mjesta za što raniju vršnjačku integraciju i njihovu socijalnu interakciju. Time se pomaže u stvaranju odnosa temeljenog na poštovanju, uvažavanju različitosti i mogućnosti. Djeca s teškoćama u razvoju pak stječu pozitivno emocionalno iskustvo koje će im pomoći u budućem socijalnom funkcioniranju.

Rana integracija djece u vršnjačke skupine omogućuje njihovo lakše prihvaćanje i stjecanje prijateljstva u školi, a važnu ulogu u prihvaćanju takvog učenika ima škola. Kao odgojno-obrazovna ustanova, škola mora prepoznati potrebe učenika s teškoćama u razvoju i znati reagirati na njih. U to moraju biti uključeni i osposobljeni svi djelatnici škole koji sudjeluju u djetetovom odgoju i obrazovanju.

Uloga nastavnika

Nastavnicima su dostupne razne intervencije preko kojih pomažu djeci s teškoćama učiti kako komunicirati, kako se koristiti specifičnim socijalnim vještinama u svakodnevnim aktivnostima (dijeljenju stvari ili pridruživanju skupini) i kontrolirati vlastito ponašanje. S druge strane, intervencije je potrebno usmjeriti i na djecu tipičnog razvoja kako bi stekli potrebno znanje o poteškoćama, povećali svjesnost i senzibilitet za djecu s teškoćama, razumjeli njihovo ponašanje i naučili kako održavati komunikaciju s njima. To se može najbolje postići kroz zajedničku igru i aktivnosti. Igra je najbolji način za učenje razumijevanja, razvijanja osjećaja vlastite vrijednosti i pripadnosti razredu kao i prihvaćanja različitosti. Tako se stvara pozitivna atmosfera u razredu koja će pružiti sve veće mogućnosti za socijalnu interakciju i u kojoj će se djeca s teškoćama u razvoju osjećati sigurnije i slobodnije.

Uspije li se to ostvariti, integrirati djecu s teškoćama u razvoju u vršnjačke, prijateljske skupine, čini se veliki korak za njihovu integraciju kroz cijeli život.

Također pročitajte:

Djeca s teškoćama u razvoju i emocionalna inteligencija

Terapijsko jahanje – drugačiji oblik tretmana autizma

Djeca s teškoćama u učenju

Literatura:
1. Žic Ralić A. 2013. Prihvaćenost i prijateljstvo djece i mladih s teškoćama u razvoju. Društvena istraživanja. 22(3): 435-453.
2. Glavinić D, Požgaj B. 2004. Svi smo mi različiti, ali jednako vrijedni. Dijete, vrtić, obitelj: Časopis za odgoj i naobrazbu predškolske djece namijenjen stručnjacima i roditeljima. 10 (35-36): 42-46.
3. Mikas D, Roudi B. 2012. Socijalizacija djece s teškoćama u razvoju u ustanovama predškolskog odgoja. Paediatr Croat. 56 (1): 207-214.

Foto: Pixabay