fbpx

Dijete sa smetnjama u razvoju radi oštećenja središnjeg živčanog sustava

Zdravlje djece

U svakodnevnom životu i u medicinskoj literaturi koriste se različiti termini za dijete sa smetnjama u razvoju: distoni sindrom, zakašnjeli razvoj, zaostajanje u grubo motoričkom razvoju, usporeno usvajanje posturalnih aktivnosti, neurorizično dijete i cerebralne poremetnje kretanja. Svi navedeni termini predstavljaju opisnu dijagnozu i zapravo znače da je prilikom pregleda djeteta uočeno odstupanje od normalnog razvoja koje može, ali i ne mora, ostaviti trajne posljedice.

U svakodnevnom životu i u medicinskoj literaturi koriste se različiti termini za dijete sa smetnjama u razvoju: distoni sindrom, zakašnjeli razvoj, zaostajanje u grubo motoričkom razvoju, usporeno usvajanje posturalnih aktivnosti, neurorizično dijete i cerebralne poremetnje kretanja. Svi navedeni termini predstavljaju opisnu dijagnozu i zapravo znače da je prilikom pregleda djeteta uočeno odstupanje od normalnog razvoja koje može, ali i ne mora, ostaviti trajne posljedice. Također ne govori o razlogu odstupanja, već ukazuje na potrebu rehabilitacije djeteta.

Prilikom davanja prognoze odnosno odgovora na roditeljsko pitanje što se može očekivati kao posljedica odstupanja u razvoju, često koristimo termine niskog, srednjeg i visokog neurorizika. Sam pojam neurorizičnog djeteta se u medicinskoj literaturi pojavio šezdesetih godina prošlog stoljeća s ciljem da se iz ukupnog broja živorođene djece izdvoje djeca koja bi mogla imati smetnje u razvoju zbog, kao najčešćeg uzroka, oštećenja mozga koje je nastalo prije poroda, za vrijeme poroda ili u ranoj dojenačkoj dobi.

Smatra se da je u Hrvatskoj i Sloveniji 10% djece neurorizično. Neurološki ishod neurorizičnog djeteta može biti teško odstupanje (najčešće cerebralna paraliza), blago odstupanje (npr. razvojni poremećaj koordinacije) ili potpuno zdravo dijete. Ishod će ovisiti o težini oštećenja središnjeg živčanog sustava, plastičnosti mozga i rehabilitaciji.

Smatra se da u oko 70% djece s visokim neurorizikom dolazi do teških neurorazvojnih odstupanja, u prvom redu cerebralne paralize, dok u djece s niskim neurorizikom u oko 10% djece dolazi do blažih neurorazvojnih odstupanja.

Neurorizičnom djecom smatramo djecu s faktorima rizika, simptomima rizika ili jednim i drugim

Pod faktorima rizika smatramo sva ona stanja kod kojih češće dolazi do oštećenja središnjeg živčanog sustava. Dijete koje ima neki faktor rizika uopće ne mora imati odstupanje u razvoju, ali se nalazi u skupini djece gdje je odstupanje vjerojatnije pa ga se mora podrobno nadzirati. Najznačajniji faktori rizika su prijevremeni porod, asfiksija (manjak kisika), infekcije ili neke druge teže bolesti novorođenčeta. Postoje i brojni drugi faktori rizika kao npr. višeplodna trudnoća, različite komplikacije tijekom trudnoće i porođaja (prolaps pupkovine, pupkovina zamotana oko vrata, fetalna bradikardija ili tahikardija itd.), bolesti majke (hipertenzija, dijabetes, anemije) itd.

Simptomi rizika predstavljaju kliničke znakove oštećenja središnjeg živčanog sustava – simptomi koji pokazuju da razvoj djeteta nije u potpunosti kao što bi trebao biti. Dijete sa simptomom rizika odstupa od normalnog razvoja.

Primjeri simptoma rizika su:

  • povišeni tonus (hipertonus) što roditelji opisuju riječima da se dijete izvija (opistotono izvijanje)
poliklinika polovina dijete neuroloski razvoj opistotono izvijanje
Opistotono izvijanje – simptom rizika
  • sniženi tonus (hipotonus)
  • kašnjenje u razvoju više od tri mjeseca u odnosu na kronološku dob (korigiranu dob za nedonoščad)
  • križanje čvrsto ekstendiranih nožica
poliklinika polovina dijete neuroloski razvoj mozak krizanje nogu
Križanje kruto ispruženih nogu – simptom rizika
  • čvrsto zatvorene šake s palcem unutar šake u djeteta starijeg od dva mjeseca
  • izostanak kontrole glave u dobi od tri mjeseca
poliklinika polovina dijete glava neuroloski razvoj
Izostanak kontrole glave u djeteta od 3 mjeseca i više  – simptom rizika
  • oslanjanje na prste umjesto na cijelo stopalo
poliklinika polovina dijete neuroloski razvoj
Oslonac na vrhove prstiju – simptom rizika
  • fiksirana asimetrija držanja ili pokreta
  • posebno treba istaknuti dominantno korištenje jedne ruke u odnosu na drugu u djeteta mlađeg od godinu dana što gotovo uvijek predstavlja značajan rizik razvoja hemipareze kao jednog od oblika cerebralne paralize

U neurorizične djece samo s faktorima rizika, bez simptoma rizika, potreban je pojačani nadzor razvoja dok se djeca sa simptomima rizika, bez obzira na prisustvo faktora rizika, moraju uključiti u rehabilitaciju.

Klinički pregled je ključan i neizostavni dio praćenja neurorizične djece

Klinički pregled je ključan i neizostavni dio praćenja neurorizične djece pri čemu se često pored ili umjesto klasičnog neurološkog pregleda koriste različite druge metode. Kineziološka dijagnostika prema Vojti omogućava rano otkrivanje neurorizične djece, a u novije vrijeme se u kliničkoj praksi za rano otkrivanje neurorizične djece sve više koristi procjena spontano generirane pokretljivosti prema Prechtlu.

Za utvrđivanje opsega i lokalizacije oštećenja središnjeg živčanog sustava koristimo slikovne prikaze mozga: ultrazvuk mozga ili magnetnu rezonancu. Ultrazvuk mozga je neinvazivna, pouzdana i cijenom prihvatljiva metoda. Najčešća oštećenja središnjeg živčanog sustava su krvarenja (periventrikularna i intraventrikularna) i hipoksično ishemična oštećenja.

poliklinika polovina ultrazvuk dijete neuroloski razvoj
Pacijent A.P., UZV nalaz: hipoksično-ishemične promjene stupanj 2. uključen u rehabilitaciju prema Stojčević Polovini u prvom tjednu života. Ishod: zdravo dijete.

Periventrikularna krvarenja I. i II. stupnja se smatraju niskorizičnim i prognostički povoljnim za razliku od krvarenja III. i IV. stupnja. U dijagnostici se također često koriste elektrofiziološke pretrage (EEG, VEP, BERA, SSEP).

Rani početak rehabilitacije je izuzetno važan za sprječavanje ili ublaživanje neurorazvojnih odstupanja

Ranom rehabilitacijom smatramo početak u prva tri mjeseca korigirane životne dobi, pravovremenom između 3. i 9. mjeseca života dok se početak rehabilitacije iza 9. mjeseca života smatra kasnom rehabilitacijom. Potrebno je napomenuti da je djecu s visokim neurorizikom (izrazita  odstupanja prilikom kliničkog pregleda, izostanak normalne pokretljivosti analizom prema Prechtlu, periventrikularnom leukomalacijom III. stupnja, periventrikularnim krvarenjima III. I IV. stupnja, hidrocefalus itd.) neophodno uključiti u rehabilitaciju u prva tri mjeseca korigirane životne dobi.

U rehabilitaciji djece sa smetnjama u razvoju, primjenjuju se različite metode poput neurorazvojne terapije prema Bobathu (NDT), Vojta terapije i rehabilitacije prema Stojčević Polovini.

Neurorazvojna terapija prema Bobathu se često primjenjuje, a tijekom vremena je doživjela mnoge promjene. Važan dio pristupa uključuje pravilnu njegu djeteta (handling) u svakodnevnim aktivnostima (oblačenje, svlačenje, nošenje i dr.). Samu terapiju provodi za to posebno obrazovan stručnjak, a učestalost je vrlo različita od ustanove do ustanove, od 1-2 puta tjedno do 1-2 puta mjesečno.

Terapija prema Vojti je zasnovana na refleksnoj motoričkoj aktivnosti. Izaziva ju se pomoću preciznog namještaja djeteta u za to odgovarajući položaj i pomoću pritisaka kojima se izaziva željena motorička aktivnost. Izvodi ju za to obučen roditelj, najbolje 4 puta dnevno.

U rehabilitaciji prema Stojčević Polovini koriste se specifične tehnike u kombinaciji s elementima NDT i Vojta terapije. Tijekom rehabilitacije se poštuje tijek prirodnog motornog razvoja, ali ipak je svako dijete posebno i potrebno je uvažavati individualne razlike. Rehabilitacija je vrlo intenzivna, svakodnevna, pri čemu naravno preporučeni intenzitet terapije ovisi o stupnju neurorizika. Veoma intenzivna terapija je moguća radi toga što su nosioci rehabilitacije roditelji. Roditelji prolaze sustavnu i detaljnu edukaciju koja im uz podršku rehabilitacijskog tima (fizijatar, fizioterapeut, radni terapeut, specijalni pedagog, logoped, neuropedijatar i dječji ortoped) omogućava provođenje rehabilitacije kod kuće.

U provedenim istraživanjima, utvrđeno je da primjenom tako intenzivne rehabilitacije možemo značajno djelovati na konačan ishod odnosno da kao konačan rezultat rehabilitacije prema Stojčević Polovini motoričke sposobnosti rehabilitirane djece budu iznad očekivanog u odnosu na navode u medicinskoj literaturi.

Pogledajte film: Djeca koja su cerebralnoj paralizi rekla ne

Rezultati rehabilitacijske metode, film prikazan na znanstvenom dijelu programa na European Academy for Children Disability, 2010 u Briselu

Rehabilitacija prema metodi Stojčević Polovina za sada se provodi na dvije lokacije: Otroška rehabilitacija Stojčević Polovina u Slovenskoj Bistrici i Poliklinici Milena Stojčević Polovina u Zagrebu.

Foto: Pexels, Poliklinika za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Prof.dr.sc. Milena Stojčević Polovina 


Newsletter