Cikorija ili vodopija je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Stabljika je uspravna, drvena, dlakava i u gornjem dijelu razgranata. Naraste do jedan metar visine. Korijen žućkasto bijele boje je vretenast i dobro razvijen. Gorkog je okusa i koristi se kao koleretik (pospješuje nastajanje žuči). Osušeni i prženi korijen cikorije mirisom i okusom nalikuje kavi pa se cikorija često nazivala “sirotinjska ili ratna kava”. Korijen se danas koristi kao pripravak za izradu bijele kave, a pri tome se često miješa sa žirom, ječmom i raži. Prizemni listovi su skupljeni u rozetu, dugoljasti su i duboko urezani. Gornji listovi su naizmjenični, sjedeći i na naličju dlakavi. Iz pazušca listova i vrhova stabljike rastu dvospolni, svijetlo plavi cvjetovi. Cvjetovi su otvoreni samo u jutarnjim satima, a zatvaraju se za vrijeme oblačnog vremena. Plodnica tučka je podrasla i ima jedan sjemeni zametak. Plod je goli ahenij (suhi, nepucajući plod) s dugim papusom (dlačicama). Cijela biljka sadrži mliječni sok gorkastog okusa. Cikorija je dobra medonosna biljka. Može se jesti sirova, kuhana ili djelomično kuhana, a odličan je dodatak miješanoj salati jer joj daje svježinu i obogaćuje okus.

Stanište

Cikorija raste kao korov, pored staza i puteva, po pašnjacima, livadama i rubovima šuma. Cikorija koja se uzgaja u primorskim krajevima, prodaje se pod imenom radič ili talijanski radič.

Cvatnja i vrijeme branja

Cikorija cvate od lipnja do listopada. Korijen se vadi iz zemlje u jesen, očisti, isiječe po dužini, stavi na konac i suši na sjenovitom i vjetrovitom mjestu. Korijen se nakon sušenja prži i melje. Pravilno osušen korijen svijetle je boje i na prijelomu drvenast. Čuva se zaštićen od vlage. Cvjetovi se beru za vrijeme cvatnje biljke, a listovi prije same cvatnje. Listovi i cvjetovi se, kao i korijen, suše na sjenovitom i prozračnom mjestu, a nakon toga se moraju čuvati od svjetlosti.

Kemijski sastav cikorije

Cikorija u svojem sastavu ima do 20% inulina, gorke tvari, pektine, askorbinsku kiselinu, bjelančevine, biljne masti, ugljikohidrate, vitamin C, provitamin A te razne mineralne tvari (magnezij, kalij, mangan i željezo). Korijen sadrži oko 40% inulina, fruktozu, gorke tvari i pektine. Listovi su bogati vitaminom C i karotinom.

Ljekovita svojstva cikorije

• Zbog visokog sadržaja vitamina C, cikorija štiti od prehlade, oksidacijskog oštećenja organizma te pospješuje rad imunosnog sustava.

• Efikasna je u snižavanju kolesterola i masnoće u krvi i time smanjuje rizik od visokog krvnog tlaka, ateroskleroze, infarkta miokarda i moždanog udara.

• Koristi se za proljetno čišćenje organizma i pomaže u mršavljenju i ostvarenju idealne tjelesne težine.

• Pomaže pri probavljanju hrane, boljem pražnjenju crijeva i uklanjanju crijevnih parazita.
• Pokazuje dobar učinak kod dispepsije (bol u gornjem dijelu probavnog sustava) i meteorizma (nadutost trbuha), a pozitivno utječe na bolesti probavnog sustava.

• Važan sastojak cikorije je ugljikohidrat inulin koji ima probiotička svojstva. Povoljno djeluje na pravilan rad probavnog sustava i crijeva, u debelom crijevu služi kao izvor hrane za probiotičke bakterije (Bifidobacteria, Lactobacilli) koje osiguravaju ravnotežu crijevne mikroflore.

• Zbog svog specifičnog kemijskog sastava, inulin se koristi kao hrana za dijabetičare. Povoljno djeluje na dijabetes, a djelotvorna je i kod poremećaja metabolizma bjelančevina i masti.

• Koristi se za liječenje bolesti jetre i detoksikaciju jetre te za poboljšanje rada žući.

• Zbog visokog sadržaja kalija ima i diuretsko djelovanje.

• Koristi se kod gihta, reume, ozljeda kože i mišića, modrica i hematoma.

Korisni savjeti

Cikorija se najčešće koristi u obliku čaja. Priprema se tako da se jedna žlica mješavine suhih listova i korijena prelije s dva decilitra vruće vode i nakon pola sata procijedi. Uzima se u količini od dvije do tri šalice čaja na dan. Ako se čaj priprema od svježih listova i korijena, za pripremu čaja je potrebno uzeti dvije jušne žlice usitnjenog bilja.

Nuspojave

Ljekovito i negativno djelovanje sastojaka cikorije još su uvijek predmet istraživanja, naročito onih koji se odnose na liječenje bolesti srca.        

Latinski naziv: Cichorium intybus L.

Porodica: Asteraceae

Foto: Pixabay