fbpx

Bodljikava veprina

Ljekovito bilje

Bodljikava veprina se često koristi kao ukrasna biljka u božićnim dekoracijama, ali je i ljekovita biljka djelotvorna…

Bodljikava veprina je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice šparogovki (Asparagaceae). Latinsko ime roda Ruscus potječe od starogrčke riječi za kljun zbog sličnosti bodljikavog lista s kljunom ptice. Ime vrste aculeatus (bodljikav) dobila je zbog bodljikavih filokladija. Raste u obliku razgranatog grma s drvenastim stabljikama s tankom i zelenom korom. Grane su se nekada koristile za izradu metle za čišćenje pa je biljka zbog toga dobila engleski naziv „butcher´s broom“ (mesarova metla). Korijenov sustav je dobro razvijen i dubok. Listovi su filokladiji odnosno preobraženi ogranci stabljike vrlo slični listu. Tamnozelene su boje, kožasti, jajolikog oblika s oštrim, bodljikavim šiljkom. Pravi listovi se nalaze na filokladijima, no vrlo su sitni.

Bodljikava veprina je dvodomna biljka. Cvjetovi su dvodomni i jednospolni. Zelenkastobijele su boje, pojedinačni ili skupljeni, po dva ili više zajedno, na gornjoj strani filokladija. Muški cvjetovi nose tri prašnika s prašničkim nitima sraslima u cijev. Ženski cvjetovi imaju jedan tučak. Plod je boba intenzivno crvene boje koja nosi jednu do dvije okrugle, svijetložute sjemenke. Mladi izdanci bodljikave veprine su jestivi. Sjemenke se koriste kao nadomjestak za kavu. Plod i korijen se koriste u ljekovite svrhe. Bodljikava veprina se danas često koristi kao ukrasna biljka u božićnim dekoracijama ili posmrtnim vijencima.

Stanište

Bodljikava veprina je rasprostranjena na toplim, sunčanim kamenjarima i kamenim obroncima u primorskim šumama, šikarama, makijama, a često se raste i do 1000 metara nadmorske visine. Ne podnosi direktna sunčana mjesta, a otporna je na niske temperature. Često se uzgaja kao ukrasna biljka.

Cvatnja i vrijeme branja

Bodljikava veprina cvate u ožujku i travnju. Plodovi dozrijevaju u rujnu i ostaju na biljci tijekom zime. Plodovi se beru nakon dozrijevanja. Korijen se vadi u proljeće ili jesen. Očisti se, nareže na manje dijelove i suši na toplom i prozračnom mjestu.

bodljikava veprina

Kemijski sastav bodljikave veprine

Bodljikava veprina sadrži steroidne saponine, ruskozid, nitrate, kalijeve soli, eterično ulje, treslovinu, smolu, holin, šećer i fitosterol.

Ljekovita svojstva bodljikave veprine

  • Poboljšava cirkulaciju krvi.
  • Pokazuje diuretička i protuupalna svojstva.
  • Djelotvorna je u liječenju edema (oteklina) donjih udova.
  • Blagotvorno djeluje na teške i umorne noge kod osoba koje puno stoje.
  • Djelujući na mikrocirkulaciju i širenje krvnih žila djelotvorna je kod eritema (crvenila) kože i rozaceje.
  • Smanjuje nakupljanje tekućine u tkivu pa je korisna i kod podočnjaka.

Korisni savjeti

U zaštiti i liječenju bolesti vena i kapilara kombinira se s virdžinijskim čudesnim oraščićem (Hamamelis virginiana).

Čaj od korijena bodljikave veprine priprema se tako da se dvije jušne žlice suhog korijena namaču jedan do dva sata u 2 do 3 decilitara vode. Poslije toga čaj se nakratko prokuha te se pusti odstajati jedan sat i procijedi. Piju se dvije do tri šalice dnevno, prije jela.

Nuspojave

Prekoračenje dopuštene doze može uzrokovati povraćanje i hipotenziju. Ne smije se koristiti u trudnoći i dojenju. Njezina primjena je kontraindicirana istovremeno s terapijom depresivima, lijekovima za snižavanje krvnog tlaka i lijekovima za prostatu.    

Latinski naziv: Ruscus aculeatus L.

Porodica: Asparagaceae

Foto: Flickr  


Newsletter