fbpx

Bijeli sljez

Ljekovito bilje

Bijeli sljez se uzgaja kao ukrasna i ljekovita biljka. U ljekovite svrhe se koriste listovi, cvjetovi i korijen. Mladi listovi i cvijetovi se koriste u salatama. Korijen bijelog sljeza se koristi za izradu poznatih sljezovih kolačića, popularnih u Americi.

Bijeli sljez je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice sljezovki (Malvaceae). Ima razgranati, valjkasti korijen koji je s vanjske strane sivo smeđe boje, a u unutrašnjosti bijele boje. Korijen, ali i cijela biljka su bogati sluzi koja djeluje veoma umirujuće na nadražena ili upaljena tkiva. Bijeli sljez je aromatičnog mirisa i sluzavog okusa. Stabljika je uspravna, jednostavna ili slabo razgranata. Obrasla je mekim dlačicama zbog kojih izgleda sivkasto. Listovi su smješteni naizmjenično, trokrpastog su oblika, nazubljenog ruba i dlakavi. Cvjetovi su dvospolni, rastu pojedinačno ili nekoliko njih zajedno na dršci, u pazušcu listova. Čaška je dlakava, a vjenčić ima pet bijelih ili blijedorozih latica. Ima mnogo prašnika. Plod je kalavac koji se prilikom sazrijevanja raspada na mnogobrojne jednosjemene plodiće. Bijeli sljez je medonosna biljka. Uzgaja se kao ukrasna i ljekovita biljka. Bijeli sljez je neotrovan, lako se podnosi te je siguran za upotrebu i kod najmanje djece. U ljekovite svrhe se koriste listovi, cvjetovi i korijen. Mladi listovi i cvijetovi se koriste u salatama. Korijen bijelog sljeza se koristi za izradu poznatih sljezovih kolačića, popularnih u Americi.

Stanište

Bijeli sljez raste uglavnom u nizinama na vlažnijem tlu. Nalazimo ga na vlažnim livadama, uz rijeke, potoke i kanale, na povremeno poplavljenim područjima te u blizini naselja. Često se uzgaja u vrtovima.

Cvatnja i vrijeme branja

Bijeli sljez cvate od lipnja do listopada. Plodovi sazrijevaju u kolovozu i rujnu. Listovi se beru u doba cvatnje, zajedno s cvjetovima. Suše se na toplom i prozračnom mjestu. Korijen se sakuplja u jesen od biljaka koje su stare barem dvije godine jer je tada količina sluzi najveća. Korijenje se opere ili oguli tako da ostane posve bijelo, razreže se po dužini i brzo osuši. Suši se na tamnom, suhom i hladnom mjestu ili pomoću umjetnog izvora topline, ali tako da temperatura ne prijeđe 35°C. Sušenje traje više dana, a osušena se biljka čuva u dobro zatvorenim posudama, na suhom i hladnom mjestu, zaštićenom od svjetlosti. Pravilno osušen korijen je na prijelomu bijel, a prilikom prelamanja se praši. Smećkasta boja korijena upućuje na lošu kvalitetu biljnog materijala. Korijen ne smije biti gorak, ni mirisati na plijesan.

Kemijski sastav bijelog sljeza

Bijeli slijez sadrži ugljikohidrate, masno ulje, šećer, saharozu, sluz, škrob, pektin, mineralne tvari (fosfor, cink, željezo), asparagin, altain, fosfate, lecitin, jabučnu kiselinu, polifenole, sterole, flavonide (kvercetin, kamfor), vitamine B kompleksa i karotin. Korijen je bogat škrobom, polisaharidima, sluzi, pektinom, saharozom, flavonoidima i fosforom. Korijen ujesen sadrži 15% sluzi, a u proljeće tek 5 do 6%. Listovi i cvjetovi sadrže 6 do 9% sluzi.

bijeli sljez biljka cvijet

Ljekovita svojstva bijelog sljeza

  • Bijeli sljez djeluje blagotvorno na suhi kašalj i nadraženost sluznice dišnih puteva.
  • Djelotvoran je kod upornog kroničnog kašlja kod pušača.
  • Biljna sluz djeluje na kožu i sluznicu te sprječava i ublažava sve vrste upala u probavnom sustavu. Posebno je korisna u ublažavanju proljeva u dojenčadi i manje djece.
  • Korisna je kod upala usne šupljine, paradentoze i rasta zuba u djece. Ima pozitivan učinak na razne uzročnike oštećenja želučane sluznice kao što su alkohol, kava, određena vrsta hrane, cigarete i lijekovi.
  • Korijen se koristi u kozmetici za njegu suhe kože lica.
  • Djelotvoran je kod bolesti mokraćnog sustava, posebno kod bolnog mokrenja ili teškog zadržavanja mokraće.
  • Oblozi bijelog sljeza koriste se kod upala na koži, neurodermatitisa, svrbljive i suhe kože u djece te svrbeža kože u starosti. Iritiranoj i isušenoj koži oblozi vraćaju vlagu i umiruje je.
  • Nalazi se kao sastavni dio ljekovitih masti koje se koriste za liječenje čireva i varikoznih vena.
  • Ljekovito djeluje na bolesti spolnih organa (upala sluznica, bakterijske infekcije).

Korisni savjeti

Korijen bijelog sljeza se vrlo lako može zamijeniti s drugim biljnim vrstama kao što su vrtni sljez (Althaea rosea) i tirinška stola (Lavatera thuringiaca) pa je potreban oprez prilikom branja.

Slično ljekovito djelovanje bijelog sljeza imaju: oman (Inula helenium), islandski lišaj (Cetraria islandica), sladić (Glycyrrhiza glabra), crni sljez (Malva sylvestris), jaglac (Primula vulgaris), divizma (Verbascum thapsus) i trputac (Plantago major).

U pripremi čaja za liječenje bolesti respiratornog i mokraćnog sustava, listovi bijelog sljeza se miješaju s listovima marulje (Marrubium vulgare) ili sladića (Glycyrrhiza glabra). Kod čira na koži, korijenu sljeza se dodaje korijen gaveza (Symphitum officinale).

Čaj se priprema drukčije nego ostali čajevi. Potrebno ga je pripremiti na pravilan način jer se pogrešnom pripremom gubi ljekovitost. Dvije žlice korijena bijelog sljeza preliju se s 2,5 decilitara mlake ili hladne vode te ostave oko dva sata da bi se stvorilo dovoljno sluzi. Nakon toga se malo zagrije, doda med i pije tri puta na dan. Čajem od korijena bijelog sljeza može se također ispirati nos. Uzimaju se jedna do dvije kapi, tri puta na dan.

Nuspojave

Nuspojave nisu poznate. Za primjenu u trudnoći ili dojenju nema dovoljno znanstvenih dokaza.      

Latinski naziv: Althaea officinalis L.

Porodica: Malvaceae

Foto: Pixabay      


Newsletter