fbpx

Bijeli glog

Ljekovito bilje

Važno je pravilno sakupiti ljekovite dijelove bijelog gloga jer samo tako pružaju učinkovita ljekovita svojstva.

Bijeli glog raste kao ljekoviti grm ili drvo visoko do 8 metara. Koristi se još od srednjeg vijeka za liječenje bolesti srca i krvnih žila. Drvo bijelog gloga je tvrdo i žilavo, kora glatka i sivo-pepeljaste boje, a grane su trnovite. Listovi su duboko urezani i na vrhu pilasti te variraju oblikom. Listovi su s donje strane svijetlozeleni, s gornje strane tamnozeleni i sjajni. Lisni pupovi i mladi listovi su jestivi te se često kombiniraju sa salatom. Cvjetovi su bijeli s crvenim prašnicima. Crveni plod, gloginja je jajolikog ili kuglastog oblika s ostatkom čaške na tjemenu, a nosi jednu sjemenku. Plod ima, sve do prvih mrazova, trpak i kiseo okus nakon kojih postaje mekši i ukusniji. Crvena boja ploda sušenjem se mijenja u crvenkastosmeđu. Ljekovita svojstva bijelog gloga pružaju list, cvijet i plod. Bijeli glog je dobra medonosna biljka.

Stanište

Bijeli glog raste samoniklo uz rubove šuma i polja, uz ograde i živice, po šikarama, planinama i među drugim grmljem. Voli sunčana mjesta.

Cvatnja i vrijeme branja

Bijeli glog cvate u svibnju i lipnju. Plod sazrijeva u rujnu i listopadu. Cvjetovi i cvjetni vrščići se sabiru samo s grmova koji su u početnom cvatu (prije nego se otvore) jer se tijekom sušenja gube latice. Zbog dobivanja što svjetlije boje, cvjetovi se prilikom sabiranja ne smiju gnječiti. Branje cvjetova za vrijeme rose ili kiše kao i sušenje na suncu uzrokuje promjenu boje i gubitak vrijednosti. Poslije cvatnje sabiru se listovi dok su još mladi i svježi. Ujesen, prije pojave prvog mraza, sabiru se plodovi bez peteljke. Cvjetovi, cvjetni vrščići i listovi se suše u hladu na prozračnom mjestu i u tankom sloju. Plodovi se suše najprije u hladu da uvenu, a iza toga se oprezno dosuše u toploj peći.  Glog se čuva u zatvorenim posudama na suhome mjestu.

bijeli glog

Kemijski sastav bijelog gloga

Kemijski sastav listova i cvjetova bijelog gloga je vrlo promjenjiv i ovisi o stupnju razvoja. Najviša koncentracija flavonoida nalazi se u vremenu prije cvatnje bijelog gloga. Osim flavonoida (kvercetin, rutin, viteksin, hiperozid), bijeli glog sadrži i katehine, procijanidine, triterpene, amine, eterično ulje (trimetilamin), fruktozuok, glikozide (oksiakantin), tanine, saponine, sol fosforne kiseline te natrij, kalij, kalcij i željezo. Plod bijelog gloga je bogat vitaminom C, provitaminom A, limunskom i vinskom kiselinom, šećerima i pektinom zbog čega je pogodan za pripravljanje pekmeza, marmelade i džemova.

Ljekovita svojstva bijelog gloga

  • Bijeli glog je zbog procijanida i flavonoida izrazito ljekoviti za kardiovaskularni sustav.
  • Poboljšava aktivnost stanica srca, jača srčani mišić i poboljšava cirkulaciju srca, mozga i nogu.
  • Pojačava snagu kontrakcije srca, poboljšava provodljivost impulsa, smanjuje broj otkucaja srca i ublažava lupanje srca.
  • Odličan je u liječenju visoke razine kolesterola, a time smanjuje rizik od infarkta miokarda. Zbog perifernog vazodilatirajućeg djelovanja snižava krvni tlak.
  • Topli i vlažni oblozi od čaja djeluju na bolesti mokraćnih puteva i na smirenje bolova.
  • Pomaže kod umora, manjka energije, lošeg sna, vrtoglavice, tjeskobe, nervoze i šuma u ušima.

Korisni savjeti

Pripravci bijelog gloga počinju djelovati znatno sporije, ponekad tek nakon osam tjedana, ali zato djeluju još dugo nakon prestanka uzimanja pripravka.

Za pripremu čaja mogu se upotrijebiti cvjetovi i listovi pojedinačno ili pomiješani u jednakim dijelovima s plodovima. Za čaj se uzima jedna čajna žličica mješavine i prelije sa šalicom vruće vode. Po želji se može zasladiti medom. Preporučuju se dvije do tri  šalice na dan.

Nuspojave

Pripravke bijelog gloga moraju izbjegavati trudnice i dojilje. Bijeli glog može izazvati osip po koži i ubrzano lupanje srca, pogotovo ako se već koriste određeni lijekovi. Primjena bijelog gloga kod potencijalno ozbiljnih stanja kao što je angina pektoris, zahtjeva stručni savjet liječnika. Iako je ova biljka sigurna za upotrebu, nikako se ne bi trebala koristiti u samoliječenju bez nadzora liječnika.  

Latinski naziv: Crataegus laevigata L. (Crataegus monogyna L.)

Porodica: Rosaceae

Foto: Flickr, Pixabay


Newsletter