Najdi forum

Naslovnica Forum Starševski čvek Zanimivo branje

Zanimivo branje

HOMOSEKSUALNOST – Ljubodrag Duci Simonović
http://www.ivantic.net/Ostale_knjiige/Zdravlje/Homoseksualnost.pdf

U savremenom kapitalizmu stvaraju se pokreti sve brojnijih homoseksualaca koji bi po
Marksovom „humanizmu-naturalizmu“ spadali u degenerisanu društvenost i na taj način u
degenerisanu prirodnost. Ne radi se o „poremećenoj“ biološkoj prirodi čoveka (čovek je
heteroseksualno biće i ima organsku predispoziciju za pederastiju), već o vladajućim društvenim
odnosima i njima odgovarajućim vrednosnim izazovima. Nije reč o „bolesnom čoveku“, već o
bolesnom društvu. Ne treba, stoga, lečiti ljude, već treba stvoriti „zdravo društvo“ (From) u kome
će stasati zdravi ljudi. Homoseksualnost je konkretna društvena (istorijska) pojava koja je
uslovljena prirodom vladajućeg poretka. Ona je oblik u kome se pojavljuje određeni vrednosni
sistem koji uređuje odnose između polova i kao takva je konkretni vid društvenog funkcionisanja.
Antički pederastički Eros ima bitno drugačiju prirodu od na kapitalistički način uslovljene
homoseksualnosti. Homoseksualna zajednica danas jedan je od oblika u kome se pojavljuje na
kapitalistički način degenerisana društvenost. Razvoj homoseksualnih odnosa odgovara raspadu
porodice kao oplemenjene prirodne zajednice i postajanju braka ekonomskom zajednicom.
Homoseksualne zajednice dobijaju legitimnost „društvenosti“ ne u odnosu prema porodici kao
oplemenjenoj prirodnoj zajednici, već u odnosu prema usamljeničkom beznađu koje stvara
kapitalizam. Homoseksualna zajednica je krajnji oblik na kapitalistički način degenerisane
porodice, a razvoj pederastije doprinosi ukidanju mogućnosti stvaranja porodice kao oplemenjene
prirodne zajednice. Istovremeno, uništavajući čoveka kao prirodno i ljudsko biće kapitalizam
uništava autentičnu društvenost čime steriliše Eros i na taj način uništava mogućnost biološke
reprodukcije društva. „Reprodukcija društva“ postala je segment destruktivne kapitalističke
reprodukcije koja se, kao i sve druge oblasti života, zasniva na principu „Pare ne smrde!“. Veštačka
oplodnja, prodaja semenog materijala, iznajmljivanje materice, prodaja dece – sve su to legalni i
legitimni oblici kapitalističke reprodukcije. Kapitalizam uvlači u svoju egzistencijalnu i vrednosnu
orbitu sve pogubnije posledice koje proizvodi dajući im institucionalni status i stvarajući od njih
sredstvo za svoj razvoj.
Kada se ima u vidu da kapitalizam uništava čoveka kao prirodno i ljudsko biće, suština
braka je opstanak čovečanstva kao humanizovane prirodne zajednice. On je institucionalizovana
zajednica žene i muškarca koja pruža mogućnost za stabilnu biološku reprodukciju društva i za
odgajanja dece. Kada je brak lišen životvorne (rodne) dimenzije on gubi osnovni razlog postojanja.
Istovremeno, bez životvorne dimenzije brak postaje ljuštura u koju je moguće ubaciti najrazličitije
sadržaje. Ako se pođe od homoseksualnog principa kao osnove za uspostavljanja bračne zajednice,
zbog čega ne dozvoliti sklapanje braka između braće, između sestara, između majke i ćerke, oca i
sina, babe i unuke, dede i unuka…? Rodbinska veza ima značaj pre svega u perspektivi biološkog
opstanka, što znači polazeći od toga da incest dovodi do telesnog i mentalnog degenerisanja
potomstva. U homoseksualnim odnosima, koji nemaju rodni karakter, taj problem ne postoji.
Postajanje homoseksualnosti temeljnim principom braka ruše se sve granice i sa njima tradicionalno
shvatanje porodičnih veza koje se zasnivaju na heteroseksualnom odnosu. Istovremeno, ukida se
istorijska dimenzija čoveka i u tom kontekstu humanistička i egzistencijalna vizija budućnosti
čovečanstva. Ne samo kako će izgledati, već kako će biti moguć opstanak ljudskog društva ukoliko
ono bude pretvoreno u pedere i lezbejke? Na to pitanje kapitalizam može da pruži odgovor koji ima
tehničku prirodu: veštačka oplodnja, što znači tehničko proizvođenje dece. U savremenom svetu
homoseksualnost je postala anti-egzistencijalni princip. Ona je jedan od načina na koji se uništava
reproduktivna moć čovečanstva i proizvodi sterilno društvo. Homoseksualnost se pojavljuje danas
kao deo sveta koji biološki propada i koji uništava čoveka kao prirodno, društveno, kulturno biće…
Ona je postala anti-biološki kao destruktivni princip.
Kakva je priroda „prava homoseksualaca“ može se videti u odnosu prema ostvarivanju prava
dece. Kakva je to „humanost“ koja se obračunava sa osnovnim potrebama i pravima dece? Umesto
borbe za očuvanje porodice i u tom kontekstu borbe za pravo dece da imaju oba raditelja i njihovu
ljubav i brigu, insistira se na „pravu homoseksualaca da usvajaju decu“. Istovremeno, zajednica
dece sa jednopolnim „roditeljima“ postaje uzor za „porodicu budućnosti“. U konačnom, zbog čega
deca treba da imaju roditelje? Zbog čega se ne uspostave farme za proizvodnju i odgoj dece – kao
što je to predlagao Platon i kao što su to uradili nacisti? Usvajanje dece nije samo jedan od načina
„rešavanja problema“ dece bez roditelja, već je postao princip na kome se zasniva homoseksualni
brak. Ono se zasniva na posledicama koje stvara kapitalizam kao par excellence nehumani poredak,
tačnije, na lišavanju dece mogućnosti da zadovolje svoje osnovne ljudske potrebe. Usvajanje
podrazumeva da su deca lišena svojih pravih roditelja, odnosno, da su lišena prava da imaju oca i
majku. Umesto „otac“ i „majka“, na Zapadu u ličnim dokumentima sve češće stoji „prvi i drugi
roditelj“. Jedni „proizvode“ i odbacuju decu, a drugi ih usvajaju. Usvajanje dece postalo je robnonovčana
i tehnička operacija. Decu prodaju i kupuju kao stvari. Za kupljenu decu važi „period pod
garancijom“ – kao i za svaku drugu robu. Zajedno sa odbacivanjem prava dece da imaju roditelje,
odbacuje se humanistička pedagogija, što znači pedagoški sistem koji se zasniva na nastojanju da se
oplemeni prirodno biće čoveka putem porodice kao oplemenjene prirodne zajednice. Istovremeno,
lišavanje dece roditeljske ljubavi i poštovanja uzrok je najtežih mentalnih bolesti i najgorih oblika
društvene patologije.
Osnovno pravo dece je pravo na budućnost, a to znači pravo na humani svet i na zdravu
životnu sredinu. Realizovanje potreba dece kao ljudskih i prirodnih bića postalo je pitanje opstanka
čovečanstva. Nastojanje najreakcionarnijih kapitalističkih grupacija da broj stanovnika na planeti
svedu ispod jedne milijarde podrazumeva sterilisanje ljudi i uništavanje „prekobrojnih“. U tom
kontekstu, deca nisu više „najveće blago“, već najveća opasnost za opstanak čovečanstva.
Budućnost se ne sagledava polazeći od stvaralačkih potencijala čoveka i humanističke vizije sveta,
već polazeći od „činjenice“ da su prirodni resursi ograničeni i da tome treba prilagoditi broj ljudi na
planeti. Umesto da se teži iskorenjivanju potrošačkog ludila koje vlada u najrazvijenijim
kapitalističkim zemljama Zapada, koje je glavni uzrok sve dramatičnijeg propadanja planete, sve su
glasniji zahtevi da se unište milijarde „prekobrojnih“, što pre svega znači deca. Uništavajući decu
kapitalizam uništava životvornu snagu čovečanstva i pretvara ljudsko društvo u svet telesno i
mentalno degenerisanih metuzalema.
U h o m oseksualnom odnosu ljudsko telo gubi izvornu erotsku dimenziju i biva
instrumentalizovano na neprirodni i nehumani način. Ono postaje predmet seksualnog
egzibicionizma pri čemu najvažniju ulogu dobijaju delovi tela koji nemaju veze sa izvornom
erotskom, pogotovu ne sa životvornom prirodom čoveka. Ne radi se o oplemenjenom prirodnom,
već o denaturalizovanom i stoga dehumanizovanom odnosu pri čemu je telo „partnera“ svedeno na
sredstvo za izazivanje orgazma. Penetracija penisa u anus predstavlja (povređujuće) nasilje nad
organizmom „partnera“ i (kao i „oralni seks“) degradirajući oblik „seksualnog opštenja“. Psihološki
osnov homoseksualnosti nije potreba emancipovanih ljudskih bića za ljubavlju, već strah od
usamljenosti, odbačenosti, neizvesnosti… Umesto ravnopravnih odnosa između „partnera“,
dominira potčinjavanje i podavanje, što znači sado-mazohistički odnos koji je neposredni izraz
položaja čoveka u kapitalizmu kao klasnom poretku koji se zasniva na principu „Gazi ili puzi!“.
Potreba za dominacijom i potčinjavanjem postaje osnov dijalektike „seksualne igre“. „Preuzet“ je
model međuljudskih odnosa na kome se zasniva vladajući odnos između žena i muškaraca pri čemu
su žene svedene na objekat seksualnog iživljavanja.
T e žnja za realizovanjem čoveka kao ljudskog bića daleko prevazilazi (homo)seksualnu
dimenziju čoveka. Insistiranje na homoseksualnosti kao osnovnom pitanju sa kojim se određuje
čovekobivstvo postaje način sakaćenja ljudskosti i proizvođenje „jednodimenzionalnog“ (Markuze)
čoveka. Ljudskost je redukovana na određeni tip seksualnosti. Biti „neko“ znači biti gay ili machoman.
To postaje osnovni oblik društvene samopotvrde čoveka sa kojim se uklanjaju drugi oblici
samopotvrde čoveka kao samosvojnog bića. Na taj način čovek biva ukinut kao istorijsko,
slobodarsko i vizionarsko biće. „Pokret homoseksualaca“ zasniva se na redukovanoj ljudskosti i
degenerisanoj društvenosti. Čovek dolazi do svoje ljudske samosvojnosti i društvenosti putem svoje
seksualnosti, a ne preko građanskog statusa, klasne pripadnosti, nacionalne samosvesti, porodice,
kulture, političkih i religioznih ubeđenja… „Ponos“ se ne vezuje za borbu za slobodu, za nacionalni
opstanak i društvenu pravdu, za očuvanje prirode i čovečanstva… već za (homo)seksualnost koja
ima anti-egzistencijalni karakter. Homoseksualci nisu „ponosni“ zato što su ljudi, već zato što su
„pederi“ i „lezbejke“. Seksualnost više nije lična stvar, već dobija spektakularnu javnu promociju.
Potreba za društvenošću svedena je na seksistički egzibicionizam koji ima banalni cirkuzanerski
karakter. Redukovana ljudskost ima danas bitno drugačiju prirodu nego što je to bilo u prošlosti.
Ona se pojavljuje u odnosu prema sve realnijoj mogućnosti uništenja sveta i u odnosu prema
stvaralačkim moćima čoveka koji je u stanju da ukine klasno društvo i stvori novi svet.
„Borba za prava homoseksualaca“ ukazuje na hipokriziju kapitalističkog sveta. Zašto je „borba za
prava homoseksualaca“ lišena opšte-ljudske i vizionarske dimenzije? Zašto se oni koji se pozivaju
na „humanost“ kada je reč o homoseksulacima, ne bore protiv nehumanog, a za humani svet?
„Borba za prava homoseksualaca“ nema humanistički, već politički karakter i služi očuvanju
postojećeg sveta. Parade homoseksualaca su vrhunske manifestacije „demokratije“, a „poštovanje
prava homoseksualaca“ vrhunski pokazatelj „humanosti“ vladajućeg poretka. Nametanjem pitanja
„ostvarivanja prava homoseksualaca“ uklanjaju se sa javne scene pitanja od kojih zavisi opstanak
čovečanstva i sloboda čoveka: biološko propadanje naroda, bespoštedna pljačka radnih slojeva,
umiranje od bolesti, gladi i žeđi, droga, kriminalizovanje društva, uspostavljanje policijske države,
nepismenost, usamljenost, uništavanje čitavih naroda od strane „demokratskog“ Zapada,
eksperimenti sa genetskim materijalom, proizvođenje sve destruktivnijih sredstava za masovno
uništenje, „zaprašivanje“ stanovništva i zemljišta, mentalne bolesti, uništavanje zemljišta i živih
organizama genetski modifikovanim biljkama, havarije na nuklearnim postrojenjima, samoubistva,
nasilje, sve skuplje medicinske usluge i sve pogubnija manipulacija farmaceutskim preparatima, sve
veće socijalne razlike i sve veća beda u kojoj žive radni slojevi, deca i penzioneri, sve zagađenija
životna sredina, sve otrovnija hrana, monopol kapitalista nad medijima… Istovremeno, „borba za
prava homoseksualaca“ postaje unošenje razdora među ljude na temelju njihovog seksualnog
opredeljenja sa čime se razbijaju oni oblici društvenosti (nacionalna i klasna integracija) koji
pružaju mogućnost čoveku da opstane i ostvari slobodu. Umesto da se teži humanom svetu i
istinskoj ljudskosti, „rešenje problema“ homoseksualaca traži se u kapitalizmu koji proizvodi
najgore oblike društvene patologije. U nehumanom društvu humana pitanja mogu da budu „rešena“
jedino na nehumani način. Samo u humanom društvu humana pitanja mogu biti rešena na humani
način.
Pitanje (homo)seksualnosti može biti shvaćeno na humanistički način samo u kontekstu
realizovanja celovite ljudskosti i to u perspektivi borbe za očuvanje života na zemlji i stvaranja
humanog sveta. Kritička distanca prema kapitalizmu s aspekta humanog društva istovremeno
podrazumeva i kritičku distancu prema homoseksualnosti s aspekta čoveka kao oplemenjenog
prirodnog (životvornog) i društvenog bića. Na toj osnovi homoseksualci kao emancipovani ljudi
mogu da daju doprinos razvoju takvih društvenih odnosa koji pružaju mogućnost da se prevaziđe
(homo) seksualna jednodimenzionalnost. Treba praviti razliku između homoseksualaca koji su
emancipovani ljudi i homoseksualaca čiji se pogled na svet i budućnost zasniva na njihovoj
seksualnoj orijentaciji. Prvi su u stanju da sagledaju homoseksualnost kao društvenu pojavu u
kontekstu borbe za opstanak čovečanstva i stvaranja humanog sveta; drugi su lišeni kritičke i
vizionarske svesti i beznadežno su zaglibljeni u blatu kapitalizma. Emancipacija homoseksualaca
kao ljudi od homoseksualnosti samo je jedan od oblika u kome se čovek oslobađa neprirodnih i
nehumanih potreba koje je kapitalizam stvorio u čoveku. Zapravo, emancipacija homoseksualaca od
homoseksualnosti samo je jedan od oblika u kome se čovek emancipuje od kapitalizma. Čovek koji
je svestan pogubnih posledica razvoja kapitalizma treba da se suprotstavi demonu koji je
kapitalizam usadio u njega i to na taj način što će se, zajedno sa drugim ljudima, boriti protiv
kapitalizma a za humani svet. Svi smo mi žrtve kapitalizma. Svi mi od ranog detinjstva nosimo u
sebi klicu zla koje se, u neljudskom svetu, razvija uništavajući ljudsko u nama. Svi smo mi skloni
nasilništu, svi smo ljubomorni, sebični, „perverzni“, destruktivni… Pitanje je, samo, koliko smo u
stanju da kontrolišemo i prikrivamo zlo koje je u nama. Jedini način da se čovek izbori protiv zla
koje je usađeno u njega je da se bori protiv poretka koji stvara zlo i pospešuje njegov razvoj.
Usamljeničko beznađe je tlo na kome se najuspešnije razvija kapitalističko seme zla. Razvoj
međuljudskih odnosa i stvaranje od društva zajednice slobodnih ljudi najbolji je način na koji čovek
može da suprotstavi zlu i da razvije svoju ljudskost. Radi se, zapravo, o razvoju emancipovane i
borbene društvenosti. Zato su od prvorazrednog značaja pokreti kao što je to „Occupy Wall Street“ i
druge građanske inicijative i radnički pokreti koji izvlače ljude iz njihovih usamljeničkih jazbina i
pružaju im mogućnost da, boreći se protiv nehumanog sveta, dožive sebe kao društvena bića. U
borbi za opstanak čovečanstva i za stvaranje humanog sveta u prvi plan će izbiti one osobenosti
ljudi koje ih spajaju i čine ljudima.

Na spodnje pismo Aleša Primca, iz katerega je natančno razvidno, odkod prihaja to smetenje forumov in kako nastaja, imam samo komentar, da bi za Prave Pristne Slovence lahko naredili najmanj to, da bi zgornjo nebulozo prevedli v slovenščino.

Pismo Aleša Primca

Spoštovani,

v Civilni iniciativi za družino in pravice otrok bomo v naslednjih dneh vložili več kot 40.000 podpisov za razpis referenduma o Družinskem zakoniku. Po mnenju strokovnjakov se bo z vložitvijo začela neformalna predreferendumska kampanja, ki zahteva posebne priprave tudi znotraj iniciative. Zato se na vas obračamo z dvema vprašanjema oz. prošnjama:

1. Ali v svoji okolici poznate kakšne strokovnjake, npr. psihologe, zdravnike, sociologe, medijske osebnosti itd. ali matere, ki bi bili v medijih pripravljeni sodelovati v oddajah na temo Družinskega zakonika (na lokalnih in državnih radijih in televizijah, okroglih mizah)? Datume soočenj bi si, v skladu z vašimi časovnimi možnostmi in glede na vaš kraj, ustrezno razporedili. Prav tako bi se prej osebno srečali in uskladili na ravni argumentov.

2. Ali ste vi ali kdo drug pripravljeni sodelovati pri »pokrivanju« forumov internetnih portalov? Vse kaže, da se bo del kampanje odvijal na internetu. Zato je pomembno, da dobimo skupino prostovoljcev, ki bodo pokrivali novice in stališča okoli Družinskega zakonika ter se v komentarjih hitro oglašali. V ta namen se boste registrirali na forumih; v Civilni iniciativi pa bomo pripravili že pripravljene vsebine, besedila, raziskave, ki jih boste poljubno vključili v svoje komentarje. Več navodil bodo prijavljeni dobili po e-pošti.

Prosim vas, da s sporočilom na naslov [email protected] do nedelje, 22.1.2012, potrdite svojo (ali koga drugega) pripravljenost ter za katero sodelovanje ste se odločili (mediji ali forumi).

Najlepša hvala za vse. Skupaj smo nepremagljivi.

Aleš Primc

Nezanimivo in v jeziku, ki se na slovenskih forumih ne uporablja!
Razmislek za Primoža!!!

NE RABIM POTRDILA, DA SEM NEUMEN, IMAM POTRDILO O DRŽAVLJANSTVU!
nova
Uredništvo priporoča

Spet en zaplankan slovencelj, ki ne razume srbsko !!
Več kot 80{04cafd300e351bb1d9a83f892db1e3554c9d84ea116c03e72cda9c700c854465} tu beročih govori in razume ta jezik !

Sicer dobro razumem srbsko, ampak nebuloz in idiotizmov nočem brati, je škoda časa.

New Report

Close