S jezičnog motrišta prezime je izvedeno od nadimka Topo, koji je ujedno i hipokoristik od turskog topal, kako se nazivala osoba s jednom kraćom nogom, osoba koja je hroma, šepava, cotava, colava, šan(j)tava.
Danas u Hrvatskoj živi 2.940 osoba s prezimenom Topić, a najviše ih je u Splitu, Zagrebu, južnoj Dalmaciji i Zagori. Istog su postanja i prezimena: Topalov (Baranja, istočna Slavonija), Topalović (770 osoba u Hrvatskoj, Zagreb, istočna Slavonija, Bjelovar), Topalušić (170, Zagreb, Split, Imotski, Bjelovar, Požega), Topo (Dvor, Zagreb).
Na mućkom području u Ogorju Gornjem je u austrijskom zemljišniku iz 1835. godine upisano pet Topića obitelji, kojih su domaćini bili: dvojica s imenom Jure, zatim Pave, Petar i Marko; popis stanovništva iz 1948. godine zatekao je u Ogorju 13 obitelji s prezimenom Topić.
Danas u Ogorju Gornjem živi 21 obitelj tog roda s ukupno 33 duše, dok u Muću Donjem žive dvije obitelji s ukupno dvije duše.
U Ogorje Topići su doselili iz Korušaca, u kojima su Topići zabilježeni ranije, u venecijanskom zemljišniku iz 1711. godine, i to tri obitelji s prezimenom Topić: 9-člana obitelj Grge pokojnog Mije, kojoj su venecijanske vlasti dale 10 kanapa zemlje, zatim obitelj Mate pokojnog Nikole (7 članova, 10 kanapa zemlje) i obitelj Petra pokojnog Mate (20, 27).
U austrijskom je zemljišniku iz 1835. godine zabilježeno da u Korušcama svoje domove ima 19 Topića obitelji, kojih se domaćini zovu: po trojica s imenima i Ivan, po dvojica s imenima Mate i Šimun, zatim Duje, udovica Iva, Jozo, Jure, Marijan, Martin, Mijo, Nikola, Petar; popis stanovništva 1948. godine zatekao je u u Korušcama 26 Topića obitelji.
Iz Korušca je i najveći hrvatski sakupljač i darovatelj umjetnina Ante Topić Mimara (1898-1987), koji je sakupio vrijednu zbirku umjetničkih djela i predmeta iz različitih epoha i 1972. godine darovao je Hrvatskoj 3.650 umjetnina, koje se čuvaju u zbirci Mimara u Zagrebu.
Iz Korušaca su i dva franjevca iz 18. stoljeća: fra Andrija Topić stariji (+1787) i fra Andrija mlađi (+1823).
Kako je riječ o tipičnom nadimačkom prezimenu, i Topići su različita krvnog podrijetla. Ova tvrdnja vrijedi čak i za u Imotsku krajinu, u kojoj se razlikuju: biokovska (imotska) i vinjanska (hercegovačka) grana Topića.
Biokovski Topići zajedno s Lizatovićima i Ivanovićima iz podbiokovskog sela Krstatica nastali su od stare bosanske plemićke obitelji Bakića, koja se zove i Banjak, (sačuvan joj je i obiteljski grb), čiji su pripadnici nakon što su Turci 1482. godine zauzeli i Hercegovinu prebjegli iz mjesta Banj Dolac (istočna Hercegovina) u Zabiokovlje. Prezime Banjak nose i 1686. godine, kada se među izbjeglicama na Makarskom primorju s područja Zagvozda nalazila i 3-člana obitelj Nikole Banjaka. Kako Topića nema u Stanju duša tadašnjih vrdolskih župa Slivna i Župe Biokovske iz 1744, onda ili se još nisu vratili iz izbjeglištva ili nisu počeli koristiti novo prezime Topić. Knjiga tog roda u Krstaticama spala je na posljednja slova (1989. godine dvije obitelji s tri duše).
Što se pak tiče hercegovačke grane Topića, oni su polovicom 18. stoljeća u Vinjane mogli doseliti s više mjesta: s Ciganskog Brda pokraj Širokog Briga, gdje je popis bosanskohercegovačkih Hrvata katolika biskupa fra Pave Dragićevića zatekao 1741/42. godine 10-članu obitelj Abrahama Topića; zatim iz Gorice pokraj Gruda, gdje tada prebivala 11-člano kućanstvo Grgura Topića i 12-člano domaćinstvo Cvitana (u izvorniku Florentius) Topića; iz Vira pokraj Posušja, gdje je dom imala 12-člana obitelj Mate Tope (kraći oblik prezimena); iz Rakitna, također pokraj Posušja, gdje je živjelo 12-člano kućanstvo Andrije Topića.
Ovome treba dodati i tadašnje (1741/42) tri livanjske i jednu kuprešku obitelj s kraćim oblikom prezimena (Topo), te jedno livanjsko kućanstvo s dužim oblikom prezimena (Topić). Naime, u Čelebiću je dom imala 6-člana obitelj Mate Tope, u Prologu 14-člano kućanstvo Ante Tope i u Srđevićima 6-člano domaćinstvo Ivana Tope, dok je u Kablićima također pokraj Livna zabilježena 12-člana obitelj Petra Topića; na kupreškoj visoravni u naselju s tri spojena imena Botun-Otinovci-Odžak prebivala je 11-člana obitelj Vida Tope.
V. Vrčić je najprije tvrdio da su Topići u Vinjane stigli 1718. godine iz Buhova pokraj Širokog Briga, a kasnije je promijenio mišljenje i ustvrdio da su došli s Ciganskog Brda pokraj Širokog Briga i da im je pravo prezime Modrenović (bolje je Modrinović).
Ponajprije Topići nisu doselili u Vinjane 1718. godine, jer ih nema u venecijanskom zemljišniku iz 1725. godine; prvi se put pojavljuju u maticama župe Vinjani tek 8. siječnja 1758. godine, kada je upisano vjenčanje Mate Topića iz Vinjana, dok se prvo krštenje u vinjanskih Topića zabilježeno 8. listopada 1774. godine. Također nisu mogli stići iz Buhova, jer se u tom selu pokraj Širokog Briga pripadnici tog roda prvi put javljaju u obliku 4-članog domaćinstva Šimuna Topića, i to u popisu biskupa fra Marijana Bogdanovića iz 1768. godine. Toj tvrdnji ne ide u prilog ni činjenica da su Topići iz Buhova nastali od tamošnjeg starosjedilačkog roda Ivankovića, što je na temelju upisa u sačuvanim maticama stare župe Brotnjo (danas područje hercegovačke općine Čitluk) zaključio N. Mandić. “Nikola Hrstić starinom Budimlić iz Selišta u Kruševu pokraj Mostara, koje je ranije pripadalo župi Brotnjo, bio je oženjen Jelom Topić odnosno Ivanković iz Buhova pokraj Širokog Briga. Pri krštenju njihove djece u vremenu od 1820. do 1830. godine majka Jela upisivana je ponekad s prezimenom Topić, ponekad Ivanković.”
Vrčićeva tvrdnja da su Topići u Vinjane doselili s Ciganskog Brda pokraj Širokog Briga također je neodrživa, jer u vrijeme njihova doseljenja u Vinjane Topića više nema u tom naselju; spominjani domaćin iz Dragićevićevog popisa iz 1741742. godine Abraham Topić (sada s 13-članom obitelji) preselio u selo Lise, također pokraj Širokog Briga, a vjerojatno njegov sin Gabrijel Topić sa 6-članom kućanstvom u Lisama susjedno selo Oklaj. To je zabilježeno u popisu biskupa fra Marijana Bogdanovića iz 1768. godine.
Teško je složiti s V. Vrčićem da je pravo prezime širokobriških Topića bilo Modrenović, jer je ta tvrdnja utemeljena na usmenoj narodnoj predaji. Naime, M. Petrić je u Buhovu zabilježio priču da su Topići podrijetlom od nekog ranijeg roda Modrovića ili Modrinovića, a po nekom su Topi prozvani Topićima. V. Palavestra je 1967. godine u selu Kosmaju pokraj Širokog Briga zabilježio mjesnu predaju o starim Modrovićima-Modrenovićima, o kojima se priča da su nekoć davno živjeli na Gradini pokraj Kosmaja. Bili su hajduci, devet braće i njihov otac. Njih su prema predaji poubijale Muse iz Rasna, Kosmaju susjednog sela, zato što su im Modrovići otimali volove. Također se priča da je kasnije neki starac iz kosmajske obitelji Čerkeza gonio stoku u Dalmaciju i zanoćio u kući neke babe. Kad je rekao da je iz hercegovačkog sela Kosmaja, ona mu je, priča se, odgovorila da je u tom selu izginulo njezinih devet sinova i deseti im otac.
Kad smo još kod širokobriških Topića, spomenimo još da su i današnji Topići na Buni ispod Mostara njihovih korijena, jer je tamo iz Oklaja oko 1870. godine doselio Jure Topić Jozin sa ženom Šimom rođenom Bošnjakom i dvojicom sinova: Matom (1850) i Ivanom (1855).
Danas pak Topići u Lisama i Oklaju, selima što su gotovo srasla s općinskim središtem Širokim Brigom, imaju dvadesetak obitelji, dok su Topići nekoć Ivankovići u Buhovu organizirani u desetak obitelji.
Odakle su sredinom 18. stoljeća preci današnjih Topića doselili u svoje vinjansko prebivalište? Čini se da je odgovor samo jedan-iz Vinjanima susjedne Gorice. Naime, godine 1741/42. biskup fra Pavo Dragićević svjedoči da su u Gorici svoje domove imale dvije velike Topića obitelji Grgurova i Cvitanova s ukupno 23 duše, dok dvadesetak godina kasnije (1768) novi popisivač biskup fra Marijan Bogdanović ne zatiče u Gorici i susjednim selima na teritoriju Turske Carevine, nijednu osobu s prezimenom Topić. Na drugoj pak strani u Gorici susjednim Vinjanima, ali u drugoj državi-Mletačkoj Republici, prvi se put upravo između dvaju biskupskih popisa javljaju baš Topići.
Danas u Vinjanima živi 30 Topića obitelji s ukupno 124 duše.
Potomci Topića vinjanskih korijena danas žive na opuzenskom području, a njihov je predak Ante Topić koji je sredinom 19. stoljeća doselio u Trnovo pokraj Opuzena.
Jedna od postojbina roda Topići su i Kučići poviše Omiša, u kojima je nadbiskup Ivan Laghi u popisu vjernika Splitske nadbiskupije 1725. godine zabilježio i 8-članu obitelj Andrije Topića. I danas u Kučićima ima Topića
Na drniškom području Topići danas imaju prebivališta u Siveriću i Mirlović Zagori. Jedan od najstarijih spomena o rodu Topića na drniškom području je od 14. siječnja 1696. godine, kada je opći providur D. Dolfin dao Grgi Radniću i Ivanu Topiću iz Drniša 40 kanapa zemlje koja se nalazi između Širinića, badnjušanskih vinograda, javne ceste i Cecele, pod uvjetom da im je mjernik T. Zavorović podijeli na dva jednaka dijela.
Na herceg-bosanskom području osim u Lisama, Oklaju i Buhovu (Široki Brig), zatim na Buni pokraj Mostara i u Rakitnu (Posušje), Topići žive u Bukovici, župa Podhum (Konjic), gdje su 1894. godine doselili iz Trišćana u Rami, gdje su Topići nastali od starog roda Martinovića.
S Kupresa su Topići, koji su prethodno doselili iz Rakitna, između 1755. i 1768. godine odselili u Uskoplje i Bugojno, gdje im i danas žive potomci.
Na livanjskom području danas žive dvije su grane Topića: u Golinjevu su potomci Topića, kojih su preci zabilježeni u biskupskim popisima u 18. stoljeću, dok su u Donjim Rujanima Topići drniških korijena, što su nastali od roda Andabaka a koji su još ranije zvali Rogulj.

izvor: “Hrvatski rodovi općine Muć”

– Zadnji komentari na ovaj tekst:

Matija Topić – Datum: 1.1.2010.
Topići su kao i svi drugi selili iz svojih povijesnih obitavališta (Dalmacija, zapadna Hercegovina i središnja Bosna) u obližnje oblasti. Ponekad su doseljavali i među većinske pravoslavne, te prihvaćali njihovu liturgiju u nedostatku katoličkog svećenstva te se sada isti osjećaju pravoslavnim Srbima, što je njihovo pravo. Isto tako je jedan manji ogranak Topića prešao na islam, kako bi sačuvao zemlju i stečene privilegije. No u oba primjera radi se o manjem postotku nositelja prezimena Topić, koji su velikom većinom Hrvati (Popis stanovništva SFR Jugoslavije od 1981.)Sretna 2010. svim Topićima.

Vrh stranice

Ivan Topić – Datum: 6.12.2009.
pozz Topići, ja sam iz BiH selo Oštra Luka u tom selu ima jako puno Topića (najbliži veći grad je Orašje 12 km)

Vrh stranice

Josip Topić – Datum: 8.10.2009.
ja sam iz Iloka orijeklom u blizini Prozora…pozdrav svim Topićima

Vrh stranice

Zrinka Topić – Datum: 7.10.2009.
Interesantno. Inaće i imam jednu manju nogu..sad znam da nije slučajno…

According to the National Park Service, Arches National Park in Utah no longer requires reservations at certain times. In April, the system went live as part of a phrazle test program. They warned that there will be more people trying to get into the park as a result.