Recitiram
kontra na vic:
Mujo i Haso od djetinjstva provodili svaki vikend u ribolovu. Al, život ko život natjero Muju u bijeli svijet trbuhom za kruhom. Tako ti se oni sretnu poslije jedno pet godina i haj šta će prvo nego ribe lovit. Sjede on tako pored Neretve, love ribu i uživaju. Mujo pogleda na sat:
U jebo te što vrijeme proleti, moram ići nešto pojest proće vakat za ručak.”
Haso:
Sjedi, bolan, sad će doć moja žena i donijeće nam nešto da pojedemo.”
I sjede oni tako još neko vrijeme a žene nema ni na vidiku. Haso:
Znaš Mujo moja žena ima jednu nogu drvenu, pa zbog toga malo sporije hoda.”
Čekaju oni i čekaju već pošteno i ogladnili, kad zagledaju jednu priliku na horizontu. Mujo poče da maše rukama i da se dere:
Heeej ovamoo!!”
Haso:
Znaš Mujo, moja žena ima jedno oko stakleno a na ono drugo je skoro slijepa, pa nema smisla da joj mašeš. Doći će ona i naći će nas jer ja uvijek baš ovdje lovim ribu. Nema smisla ni da se dereš, jer ti je ona gluha ko top.”
Mujo:
Pa što onako čudno izgleda?”
Haso:
Još kao dijete je ostala bez ruku, pa joj moji roditelji objese manjerku oko vrata pa ovako izdaleka izgleda tanko i pogrbljeno.”
Mujo:
Pa pobogu ,jarane, što će ti takva žena?”
Haso:
Što jest jest, bez ruku je, ima jednu nogu drvenu, ćorava je ko kokoš, gluha je ko top, al jarane… Što ima dobre gliste…”
Janezek se je zjutraj pred šolo nenavadno dolgo mudil v kopalnici, se umival in česal, preoblekel celo spodnje perilo in sploh se je glacal, da je bilo mami že kar slabo. PA ga vrpaša: JA, JAnezek, kaj pa ti je danes, da si se lotil tako temeljitega umivanja? JAnezek: “JA, dons bomo mel pa u šoli spolno uzgojo.”
PO pouku pride JAnezek hudo slabe volje domov. MAma ga vpraša, kako je bilo pri spolni vzgodi. Janezek besno zamahne z roko in reče: “pf, sama teorija.”
Ulovio »raver« zlatnu ribicu, ona njemu pusti me, dobiješ tri želje:
>1. nek svi iz Rusije odu u Kinu…
>-gleda riba, ništa joj jasno, al ajde . Čap, svi iz Rusije u Kinu.
>2. nek sad svi iz Kine nazad u Rusiju .
>-opet ovoj ništa jasno al ajde, opa, svi u Rusiju.
>3. nek svi iz Rusije u Francusku.
>-riba več u jajima, “ovaj je lud, zdrogiran, kaj je”, al ajde, još
>ova želja pa je gotova.
>Čap, Francuska puna Rusa, Kineza i Francuza.
>-pita na kraju ribica, pa dobro, jebem te luda rejverskoga, kaj je s
>tim selidbama,
>prvo svi u Kinu, onda svi nazad u Rusiju, onda svi u Francusku,
>mislim, di je fora?
>- pa kaj je, bitno da je muving.
>
>
So se pogovarjale tri dame: francozinja, angležinja in srbkinja.
Vse tri so (kakšen slučaj) tarnale, kako so zapostavljene v gospodinjskih opravilih, kako jim možje nič ne pomagajo. In so sklenile, da se bodo pogovorile s svojimi dragimi, in, čez en mesec, ko se srečajo, ena drugi raportirale o napredku.
Tako se je zgodilo.
Pravi francozinja: Rekla sem mu “Mišel, to ne gre več tako. Za vse sem sama. Umazane nogavice puščaš po celi hiši, posode se ne takneš…” Povem vama, dva dni ni bilo nobene spremembe, nič nisem videla napredka, ampak tretji dan je Mišel dal nogavice v stroj, posodo je pomil…
Pravi angležinja: Tudi moj George je podoben. Nič pomivanja, nič pospravljanja. Pa mu pravim “George, daj, pomagaj mi malo.” Pa res, dva dni nisem videla nič, tretji dan pa je posesal dnevno, trokoma je pomagal pri nalogi.
Pravi srbkinja: Jaz sem rekla svojemu Acotu, da bi tudi rabila malo pomoči pri gospodinjskih opravilih, da ni prav, da sem za vse sama.
In povem vama, dva dni nisem vidla nič, tretji dan pa se mi je odprlo levo oko….
Vrsi general smotru vojnika VJ, pridje jednom, osamari ga i pita:
>* Jel’ te boli, vojnice?
>* Ne!
>* A zasto?
>* Zato sto sam ja vojnik Vojske Jugoslavije!
>Pridje zatim sledecem i iz sve snage ga udari cokulom u cevanicu i pita:
>* Jel’ te boli, vojnice?
>* Ne!
>* A zasto?
>* Zato sto sam ja vojnik Vojske Jugoslavije!
>Vidi general da se nekom iz reda digla kita, pridje i iz sve snage je
>opali i pita:
>* Jel’ te boli, vojnice?
>* Ne!
>* A zasto?
>* Zato sto je to kita vojnika do mene!
>
>___