Ako…
… umrem mlad… Mi je lep ta komadič, pa vsi tadrugi tudi…….
Balašević: Slovenska
Nošen dahom sna doleteo je crni golub na moj dlan.
Zašto, ko da zna, al’ to sam jutro dočekao umoran.
K’o da sam i ja leteo s njim, krilima teškim, olovnim,
i video svet sakriven iza zlatnih oblaka.
Ako umrem mlad, posadi mi na grobu samo ruzmarin.
Ne dozvoli tad da naprave od toga tužni treći čin.
Nek mi ne drže govore, nek drugom pletu lovore,
ako umrem mlad, zaustavljen u koraku i snu.
O, zagrli me sad, jako, najbolje sto znaš
i nemoj crnoj ptici da me daš.
O ne, ne brini, proći će za tren,
ja sam samo malo lud i zaljubljen.
U mojim venama davni sever samuje
i ja ponekad ne znam šta mu je,
što luduje, od sreće tugu tka
moja prosta duša slovenska.
Uplaši me sjaj milion sveća kad se nebom popali.
Gde je tome kraj? Za kog su tako dubok zdenac kopali?
Zasto se sve to dešava, dal’ čovek išta rešava
il’ smo samo tu zbog ravnoteže među zvezdama?
O zagrli me sad…
pa tadrug!!
LIBAR
U libar svojih dugova
Upisi mene
Jer odavno te kupujem
S onim sto si htjela cut’
Od straha da ne potone
Tvoja ljubav za mene
Kao pcela u zlici caja dok drzi dah
Ja nemam razloga za strah
Dajem ti verse i note
Sve moje sarene perle na dar
Jos te mogu pjesmom kupiti
Lukavo i slatkorjecivo
Jos uvijek mogu ti podvaliti ljubav
I sve cu ti obecati
Bas sve sto hoces
Moju kozu, moju kost
I lice koje pozelis
Od straha da ne potone
Tvoja ljubav za mene
Kao pcela u zlici caja dok drzi dah
Ja nemam razloga za strah
Dajem ti verse i note
Sve moje sarene perle na dar
Jos te mogu pjesmom kupiti
Lukavo i slatkorjecivo
Jos uvijek mogu ti podvaliti ljubav
Ljubav…